31. 3. 2016.

Srđan Simeunović Bonaćo - Biblioteka Milutin Bojić (31.03.2016)

Od Majlsa, preko Nešvilla – do Nišvila: Bill Evans na Nišvilu



Bill Evans, jedan od najznačajnijih džez saksofonista na prelazu između dva milenijuma, nastupiće sa svojim bendom na ovogodišnjem Nišvilu, u subotu 13. avgusta. Evans, koji je kao dvadesetdvogodišnjak imao svetski debi - ni manje ni više - nego u grupi Majlsa Devisa, može se smatrati pionirom uvodjenja “Amerikane”, odnosno, različitih muzičkih pravaca (blues, soul, rock, funk, country...) nastalih na severnoameričkom kontinentu tokom dvadesetog veka - u džez izraz.

Bill Evans (1958) je kao dečak počeo da uči klasičan klarinet, da bi kao srednjoškolac “inficiran” džezom prešao na saksofon. Kako sam kaže, na njega su najviše uticali Sonny Rollins, Joe Henderson, John Coltrane, Stan Getz, Steve Grossman i Dave Liebman. Sticajem okolnosti, studije saksofona je završio na univerzitetima “Severni Teksas” i “William Paterson” - upravo u klasi Dejva Libmana, koji ga je, kao stari saradnik Majlsa Devisa, nekoliko godine kasnije i preporučio slavnom trubaču. Takoreći niotkuda, Evans se odmah vinuo u vrh svetske džez scene. Sa Majlsovim bendom, u kojem je praktično bio glavni solista i liderova desna ruka (Majls Devis je u to vreme već duboko “zagazio” u “minimnalstičku fazu” kada je reč o solo deonicama), snimio je više albuma od kojih su najznačajniji “The Man With The Horn”, “We Want Miles”, “Star People” i “Decoy”, i nastupao na koncertnim podijumima širom sveta. Na spisku velikih džez imena sa kojima je nastupao i snimao su i Herbie Hancock, John McLaughlin, Les McCann, , Medeski, Martin and Wood, Randy Brecker, Victor Bailey, Dennis Chambers.... ali i muzičari drugačijih stilskih opredeljenja: Willie Nelson, Mick Jagger, Ian Anderson, Robben Ford, The Allman Brothers Band, Andy Summers....
Tokom osamdesetih i devedesetih, Bill Evans je bio i član grupe “Elements”, a od 1984. do 1987. nastupao je i snimao u obnovljenoj verziji čuvene grupe “Mahavishnu Orchestra” koju je predvodio John McLaughlin.
Uporedo je objavljivao i albume pod svojim imenom (do sada ih ima dvadesetak) od kojih se posedbno izdvajaju “Soul Insider” i “Soulgrass” (oba sa Grammy nominacijama) od kojih se ovaj drugi smatra revolucionarnom fuzijom džeza i bluegrass muzike. Na tom albumu su izmedju ostalih svirali i gitarsta John Scofield, majstori na bendžu i mandolini Bela Fleck i Sam Bush, svestrani pijanista i pevač Bruce Hornsby, basisti Victor Wooten i Mark Egan, klavijaturista Dave Kikoski, bubnjar Vinnie Colaiuta... Kako sam kaže, “Soulgrass”(sniman upravo u meki country i bluegrass muzike – Nešvilu), urađen je pod uticajem legende Bila Monroa, sastava Flekcstones ali i projekata koje je Bela Fleck (lider Fleckstonesa) radio sa vrhunskim contry muzičarima kao što su Mark O’Conor, Edgar Meyer...
U postavi benda Bila Evansa (koji će osim saksofona svirati i klavijature ali imati i vokalnu ulogu) su još i Bryan Baker (gitara i vokal), Dave Anderson (bas) i Josh Dion (bubnjevi i vokal).

Bill Evans' Soulgrass - Rise Above (Live on Rockpalast)

Miles Davis & Herbie Hancock ft Bill Evans 

Miles Davis Band ft Bill Evans Live 1982

Soulbop band (with Ronnie Cuber and Randy Brecker) 

30. 3. 2016.

Preminuo satiričar Milan Beštić


Istaknuti satiričar Milan Beštić, član Udruženja književnika Srbije i Beogradskog aforističarskog kruga, preminuo je juče u Beogradu u 64. godini, saopštio je UKS.

Promocija zbirke priča Stevana Šarčevića "Dolazak tame" i predstavljanje romana "Kolevkine hronike"


31.03.2016 u 19h Gradska biblioteka Novi Sad ( Dunavska br 1) održaće se promocija zbirke priča Stevana Šarčevića "Dolazak tame" i predstavljanje njegovog novog romana "Kolevkine hronike".
Gosti Tihomir Jovanović, Danijela Milosavljević, Saša Milosavljević bas klarinetista opere SNP-a Novi Sad
Promociju će voditi Monika Maširević, koja će dati i uvodnu reč.

2. Tihomir Jovanović – o knjizi

3. Saša Milosavljević - bas klarinetista opere SNP-a Novi Sad

Kompozicija: Mario Miladin – Adagio

4. Danijela Milosavljević – o knjizi uz čitanje odlomaka

5. Saša Milosavljević - bas klarinetista opere SNP-a Novi Sad

Kompozicija: Ante Grgin – Caprice

6. Autor Stevan Šarčević – o knjizi

7. Na kraju, kratko predstavljenje novoizdatog romana "Kolevkine Hronike", poklanjanje biblioteci po primerak autorovih dela i prodaja knjiga

[O3ONE] NAJAVA IZLOŽBE :: Izložba "Civitate – Ritualna intervencija" :: Branimir Karanović :: Od 31. marta do 06. aprila 2016. :: Svečano otvaranje 31. marta u 19.15h


"Civitate - Ritualna intervencija" Od 31. marta do 06. aprila 2016.
Branimir Karanovic
Otvaranje izlozbe 31. marta u 19.15 casova
U ritualnom organizovanju javnog života u Srbiji predsednicki i parlamentarni izbori zauzimaju mozda ne bas najznacajnije, ali svakako veoma znacajno mesto. Uoči njih gotovo sve staje, osim marketinških pogona koji se upinju da atraktivnim slikama i zavodljivim sloganima afektivno deluju na biracko telo.
Kult licnosti i patrimonijalizam su konstante politickog zivota u Srbiji, i nisu ni na koji nacin postali ugrozeni tranzicijom iz jednopartijskog u visepartijski sistem. Samo se broj onih koji sebe namecu kao patrone i koji poziraju za politicke postere i bilborde znatno povecao...
Vise informacija na sajtu: OVDE.

ULAZ SLOBODAN

29. 3. 2016.

Novi, 33. broj Agona (januar-februar-mart 2016) otvara temat posvećen DADI

Temat započinje tekstom „Devičanski mikrob“ Alekse Golijanina (osnivača i urednika Anarhističke biblioteke „Anarhija Blok 45“), koji je inače predgovor za Sedam manifesta Dade Tristana Care. Sledi ga tekst ključan za francuske dadaiste, Manifest Dade 1918 (Tristan Cara) u Golijaninovom prevodu. Temat još čine tekstovi Andrea Bretona o Dadi, kao i izbor iz prepiske Bretona i Care (u prevodu Bojana Savića Ostojića), u kojoj se mogu slediti sve nijanse u kompleksnom odnosu između osnivača Dade i kasnijeg pape nadrealizma.

Rubriku prevedena poezija otvara pesma nedavno preminulog slovenačkog pesnika Aleša Debeljaka, u prevodu Milana Đorđevića. Slede Dejvid Gaskojn, jedan od retkih engleskih pesnika koji se inspirisao nadrealistima (u prevodu Vladimira Stojnića), zatim ciklus „Vajldova smrt“ mladog poljskog pesnika Jaceka Denela u prevodu Snežane Đukanović. Rubriku zatvaraju Kratke pesme za one koji ne vole duge slovenačkog autora Blaža Iršiča.

Poeziju čine stihovi Marka Stojkića i Maše Seničić (ovogodišnje dobitnice nagrade Mladi Dis). Ciklus Neu! predstavlja najnovije pesme Miodraga Danilovića, autora knjižuljka Sivi zbeg. Po prvi put poeziju objavljuje Marija Grbić. Agon se zatvara pesmama hrvatske pesnikinje Jasmine Mujkić.

Agon je izdanje Nezavisnih izdanja Knjižuljak. Uvodnu reč potpisuje Bojan Savić Ostojić.





Razgovori s razlogom: „Komparativna književnost: teorija, tumačenja, perspektive“, zbornik radova


Četvrtak, 31. mart u 20 časova

Srpsko književno društvo, Francuska 7, Beograd

Razgovori s razlogom:

„Komparativna književnost: teorija, tumačenja, perspektive“, zbornik radova

Priredile: Adrijana Marčetić, Zorica Bečanović Nikolić i Vesna Elez

(Filološki fakultet Univerziteta u Beogradu, 2016)

Govore:

Vladeta Janković

Dragan Stojanović

Ljubiša Jeremić

Uređuje i vodi Dejan Simonović


Objavljivanjem tematskog zbornika radova Komparativna književnost: teorija, tumačenja, perspektive Katedra za opštu književnost i teoriju književnosti (Filološki fakultet) želela je da obeleži jedan važan jubilej, šezdesetu godišnjicu svog obnavljanja. U Srbiji, uporedno proučavanje različitih nacionalnih književnosti ima dugu i veoma plodnu tradiciju, a komparatistika na Univerzitetu u Beogradu predstavlja jednu od najstarijih akademskih disciplina: Katedra za opštu istoriju literature osnovana je 1873. godine, na Velikoj školi, pod rukovodstvom Svetomira Nikolajevića. Njegov naslednik, Bogdan Popović, tvorac naše moderne komparatistike i jedan od naših prvih teoretičara književnosti, upravljao je Katedrom do 1929. godine, kada je ona, posle njegovog odlaska u penziju, ugašena. Posle Drugog svetskog rata, 1954. godine, obnovio ju je Vojislav Đurić.

Za komparatiste s beogradske Katedre za opštu književnost preispitivanje metoda i ciljeva sopstvenih studija postala je već prepoznatljiva tradicija: za poslednjih šest decenija ovo je treći jubilarni zbornik s težištem na pitanjima struke (prethodna dva objavljena su 1975. i 2005). U radovima štampanim u ovim zbornicima nastojali smo da odgovorimo na izazove novih pristupa, teorija i inovacija u uporednom proučavanju književnosti. Svako vreme ima svoja posebna obeležja, pa tako i istorijski trenutak u kojem se pojavljuje ovaj zbornik. Isto tako, svaka nauka ima svoje trenutke uspona i procvata i, s druge strane, svoje trenutke zastoja i opadanja. Za deset godina, koliko je proteklo od objavljivanja našeg prethodnog zbornika, nedvosmisleno se potvrdilo predviđanje koje smo u njegovoj najavi tek nagovestili: u postmodernom, globalizovanom svetu, zahvaljujući razvoju digitalnih tehnologija, kao i promenama u okviru svetski shvaćenog tržišta rada i obrazovanja, te promenama političkih i ideoloških dominanti u globalizovanom svetu, dogodile su se korenite promene u načinu na koji se shvata uloga humanističkih nauka u savremenom obrazovanju. To je, razume se, uslovilo i preispitivanje uloge književnosti i proučavanja književnosti, a samim tim i komparatistike, u okvirima drukčije shvaćenog akademskog obrazovanja, prilagođenog prvenstveno potrebama liberalnog tržišta. Marginalizovane u svetu kojim dominiraju pragmatične vrednosti, humanističke discipline, uključujući i komparatistiku, našle su se u jednoj od najozbiljnijih i najtežih kriza u svojoj istoriji.

U želji da preispitamo neka od najaktuelnijih pitanja naše discipline, podstakli smo autore zbornika da razmišljaju o odnosu između komparativne književnosti i studija kulture, o izazovima nove, globalizovane geografije, o regionalnoj, post-jugoslovenskoj književnosti, o digitalnoj humanistici, transmedijalnosti, teorijama roda, traduktologiji. Osim toga, smatrali smo da je važno osvrnuti se i na neke tradicionalne komparatističke teme, naravno iz savremene perspektive. U tom smislu, pažnju smo posvetili pojmovima nacionalne, opšte i svetske književnosti, kanonskim piscima i (re)definisanju kanona, kao i uporednom čitanju i interpretaciji književnih tekstova.

Raznovrsnost pokrenutih pitanja, inovativnost pristupa, uverljiva argumentacija i interpretativna invencija, što su osobine koje u velikoj meri odlikuju ovde objavljene radove, daju nam za pravo da maločas pomenutu krizu sagledamo i u nešto drukčijem svetlu. Promena metoda i predmeta proučavanja ne mora nužno voditi do gašenja discipline koja je podvrgnuta datoj transformaciji; naprotiv, ona ukazuje na njenu vitalnost i veliki evolutivni potencijal, odnosno na sposobnost da se u metodološkom smislu prilagodi novom kulturno-istorijskom kontekstu. U čitavoj istoriji komparatistike, od 19. veka do danas, bilo toliko metodoloških lomova, toliko različitih koncepcija „najispravnijeg“ metoda i polemika oko pravog predmeta studija, da ne bi bilo pogrešno reći da je upravo impuls ka metodološkom samopreispitivanju svojstven samoj prirodi komparatistike.

27. 3. 2016.

Večeras u 8: Godišnjice: Aleksandar Popović (1929-1996)


Ponedeljak, 28. mart u 20 časova
Srpsko književno društvo, Francuska 7, Beograd
Godišnjice: Aleksandar Popović (1929-1996)
Govore:
Ivana Vujić
Vladimir Kolarić
Srđan Vučinić


Zahvaljujući Programskom arhivu TV Beograda, moći ćemo da vidimo film Puriše Đorđevića o Aleksandru Popoviću „Šešir iz Moskve“.
Zahvaljujući Tonskom arhivu Radio Beograda moći ćemo da čujemo i samog Aleksandra Popovića.

Uređuje i vodi Dejan Simonović

Aleksandar Popović (Ub, 20. novembar 1929 – Beograd, 9. oktobar 1996) je jedan od najznačajnijih i najplodnijih srpskih dramskih pisaca. Bio je i zabranjivan i nagrađivan. Tekstovi Ace Popovića su se, ipak, pokazali jačim od zabrana tako da su svi igrani za njegovog života. Više puta je bio odstranjivan iz pozorišnog života da bi se u njega uspešno vraćao.

Pisao je za pozorište, radio i televiziju. Bio je i za decu, i za odrasle.

Za više od trideset godina koje je posvetio pre svega pisanju za scenu, napisao je više od pedeset drama za odrasle, deset drama i nekoliko romana za decu, a broj tekstova koje je napisao za dečiji program Radio Beograda nemoguće je izbrojati.

Proveo je pet godina na Golom otoku. Po povratku sa Golog otoka se bavio različitim poslovima da bi obezbedio egzistenciju. Bio je moler, asfalter, cinkograf... Na poziv Duška Radovića počinje da sarađuje u dečijem programu Radio Beograda, a 1959. godine objavljuje i kriminalistički roman Ubistvo u trouglu koji je pisan po ugledu na Žorža Simenona, ali i sa primesama humora koje će se kasnije razigrati u njegovim komedijama i farsama.

Uslediće godine ponovne ignoracije i skrajnutosti Aleksandra Popovića, dramskog pisca koji je nagrađivan i hvaljen, ali i pisca čiji komadi su najviše zabranjivani, naročito posle 1968. godine i to će trajati sledećih trinaest godina budnosti i kontrole nad proklamovanom slobodom umetničkog stvaranja.

Živeo je isključivo od svojih dela, bez ijednog društvenog položaja i ma kakve privilegije. Sebe je zvao pozorišnim proleterom.


Aleksandar Popović je jedan od onih pisaca koji ima svoj svet; on u njemu pronalazi teme, i u njega travestira čak i one mitove koji ne pripadaju najdoslovnije tom svetu; taj svet se materijalizuje govorom i materijal je govora, on je samostalna činjenica…Taj svet je svet beogradske periferije; tipične velegradske periferije koja je uvek gotovo mala geto – celina, „milje“ u uskom, dvosmislenom značenju te reči. U njoj ne žive ljudi tek prispeli iz sela, nego onaj mali svet što generacijama živi u predgrađima i jedva zalazi u centar, a potreban centru jer ga opslužuje, u prvom redu zanatima i svojim sumnjivim poslovima : šnajderi, vodoinstalateri, voskari, moleri, limari, zatim svet periferijske zabave (kafedžije, muzikanti, pelivani), sirotinja bez zanimanja i po koji periferijski intiligent napisala je profesorka Mirjana Miočinović o Aleksandru Popoviću i njegovom dramskom stvaralaštvu.

Popovićevo oružje je jezik. On svoje junake njime obeležava i slika u različitim dramskim situacijama. U prvom periodu svog stvaralaštva Popović ne nudi čvrste dramske priče i karaktere. Dramska priča deluje rasplinuto, fragmetarno, likovi drama nisu jasno i precizno definisani, kako primećuju neki znalci njegovog dela. Ali, kao da sve to nadoknađuje jezičkom građom, obrtima u jeziku, „paradoksalnim promenama statusa likova i njihovom oneobičavanju pomoću naizgled nelogičnih i nemotivisanih postupaka“. To je karakteristika njegovih drama koje su nastale tokom sedamdesetih: Ljubinko i Desanka, Čarapa sa sto petlji, Sablja Dimiskija, Krmeći kas, Smrtonosni motorciklista, Kape dole, Utva ptica zlatokrila, Druga vrata levo i Razvojni put Bore Šnajdera.

Promene se primećuju u dramama Kape dole i Druga vrata levo koje su strogo fokusirane na konkretna pitanja, na studentske proteste 1968. godine. Zbog satirične ubojitosti i jezika ondašnja vlast procenila je ove komade kao opasne, onemogućeno je njihovo izvođenje.

Usledilo je dugogodišnje povlačenje Aleksandra Popovića sa svih scena.

Otputovao je u SAD i tamo radio u trupi Elen Stjuart, i to će biti za njega dragoceno iskustvo. Kada se vratio odlučio je da osnuje sopstvenu trupu, ali sve se završilo na pokušaju, dva izvedena teksta uz pomoć porodice i bliskih prijatelja.

Opet se vratio pisanju za televiziju. Usavršio se u pisanju preciznih tekstova kakve televizija kao medij sa svojim tehničkim mogućnostima podrazumeva, pa se može smatrati pretečom onih koji će kasnije pisati mega serije, okosnicu komercijalnog tv programa.
Popović se kao dramski pisac vraća na scenu komadima: Sveti đavo Raspućin, Mrešćenje šarana, Kokošije slepilo, Komunistički raj, Pazarni dan, Bela kafa, Kus petlić… Tekstove iz tog doba njegovog stvaralaštva pre svega karakterišu „razvijene uzročno-posledične veze“, „odnosi kojima autor plete dramsku priču kao i razvijenu motivaciju dramskih junaka“ kako je primetio Radomir Putnik. Mada iz te, treće faze njegovog opusa, izuzima Mravlji metež za koji kaže da po svojim odlikama pripada ranijim postupcima, a i tematski ne odgovaraju tom period kada je preokupacija Aleksandra Popovića „sudbina naroda“. Modifikovane su i odlike na kojima počiva svaki od ovih komada. Karakteriše ih čvrsta dramaturška celina, improvizacija u jeziku.

Drame Aleksandra Popovića su objavljene i u knjigama: Tri svetice s pozornice, Mrešćenje šarana i druge drame (1986), Izabrane drame (1987) kao i Drame Aleksandra Popovića (2001).

Redosled praizvedbi njegovih komada na pozorišnim scenama prilježni su zabeležili ovim redom: Ljubinko i Desanka, 30. XII 1964, Atelje 212, Beograd, Čarapa sa sto petlji, 17. VI 1980.godine, Narodno pozorišteTimočke krajine, Zaječar, Razvojni put Bore Šnajdera, 12. II 1967. godine, Atelje 212, Beograd, Smrtonosna motoristika, 7. IV 1967. godine, Beogradsko dramsko pozorište, Beograd, Mrešćenje šarana, 4. IV 1984. godine, Narodno pozorište u Pirotu, Bela kafa, 6. XII 1990.godine, Narodno pozorište Pirot, Tamna je noć, 23, VI 1993.godine, Kult teatar, Beograd, Čarlema, zbogom, 16. III 1995.godine, Narodno pozorište Pirot, Baš bunar, 5.X 1996.godine, Zvezdara teatar, Beograd, Noćna frajla, 17.III 1999. godine Gradsko pozorište Jagodina i Sablja dimiskija, 8. V 2010.godine,“Vuk Karadžić”, Beograd…

Napisao je više od četiri stotine epizoda za serije namenjene deci i odraslima. Najpoznatije od tih njegovih tekstova za televiziju u kojima je raditelj imao poslednju reč su: Ceo život za godinu dana, Vaga za tačno merenje, Na slovo, na slovo i dr.

Pored drama za odrasle pisao je i drame za decu: Neviđena Crvenkapa, Pepeljuga, Snežana i sedam patuljaka, Jarac živodarac i dr. Te drame za decu za koje su korišćene bajke bile su preoblikovane kako na formalnom tako i na semantičkom planu, pre svega ukidanjem konvencija i shematičnosti, a zatim preoblikovanjem, osavremevljavanjem slike sveta koji je preplavila tehnologija.

Aleksandar Popović je pored pozorišnih komada za decu napisao romane i priče: Devojčica u plavoj haljini (1961), Tvrdoglave priče (1962), Sudbina jednog Čarlija (1964), Gardijski potporučnik Ribanac (1968), Kako se voli Vesna (1974)…

Autor je dvanaest tv drama (Nameštena soba, Ni crno, ni belo, Kad se setim sreće, Svinjski otac… itd.

Pamte se i njegove radio drame a napisao ih je više od pedeset: Crveni Arhimed, Bajka o putu, Strašne stvari, Grlica…
Početkom 2016.godine objavljena je zbirka priča, Škrti berberin koju je priredila Gordana Maletić. Sadrži već objavljene priče za decu Aleksandra Popovića, ali i neobjavljene, one koje je pronašla u Poletarcu, Pioniru, Zmaju, i drugim časopisima za decu.

25. 3. 2016.

Misterije organizma - ciklus iskustvenih radionica telesne psihoterapije i art terapije


Ove subote, 26.marta u 17 h počinje ciklus od 4 iskustvene radionice telesne psihoterepije i art terapije pod nazivom "Misterije organizma".

Na ovim radionicama bavićemo se osvešćivanjem naših unutrašnjih blokada koje sputavaju uspostavljanje zdravih odnosa sa sobom i drugima. Ove nesvesne blokade sprečavaju našu spontanost, ne dozvoljavaju nam da se povežemo sa svojom prirodom i autentičnim emocijama i onemogućavaju prirodan protok životne energije.

Radićemo na tome da ponovo uspostavimo osećaj jedinstva telesnog, racionalnog i emotivnog u nama. Kočnice koje sami sebi nesvesno namećemo, ili su nam tokom života bile nametnute od strane okoline, nas često sprečavaju da osetimo i prihvatimo svoje telo, i da se sa njim povežemo. Potisnute emocije, ukoliko se njima ne bavimo, mogu da dovedu do problema, kako psihološke, tako i psihosomatske prirode.

Otklanjanje ovih blokada preduslov je za povezivanje sa drugim ljudima i razvoj zdrave seksualnosti koji su osnove građenja kvalitetnog partnerskog odnosa. Prihvatanjem seksualne energije, oslobađamo ogromnu moć i kreativnost koje leže u nama. Često se, ne bez razloga, seksualna energija izjednačava sa samom životnom energijom. Nažalost, u našem društvu ova energija se često vulgarizuje, koristi za manipulaciju, ljudi se plaše svoje seksualnosti, stide je se, osećaju krivicu, ismevaju one koji je prihvataju i obično nemamo ideju kako da je osvestimo i na najbolji način integrišemo u svakodnevni život.

Zašto telesna psihoterapija?

Zato što telo ne laže. U njemu su skrivene sve naše potisnute emocije, i velika mudrost. Tehnikama telesne psihoterapije prevazilazimo blokade koje nas koče u životu i dolazimo do naših autentičnih emocija i suštinske prirode.

Zašto art terapija?

Zato što nam pruža novi, spontani način komunikacije i omogućava nam da prvo neposredno izrazimo ono što osećamo a zatim da promenimo tačku gledišta i bavimo se sobom na dubljem nivou, uspostavimo bliži i direktniji kontakt sa sobom i drugima.

Program:

1. susret: „Odklopi se”
Na ovoj radionici, čitajući poruke koje nam telo šalje, pronalazimo put do potisnutih emocija.
Ovo nam pruža uvid u vrstu telesnog i emotivnog oklopa koji je blokirao našu životnu energiju i spontanost.

2. susret: “Otpusti kočnicu”
U drugoj radionici dozvolićemo sebi da ispoljimo emocije koje ranije nismo prihvatali.
Njihovim ispoljavanjem oslobađamo ogromnu količinu energije koju smo do tada trošili na sputavanje i blokiranje ovih emocija.

3. susret: “Prihvati svoju seksualnost”
Na ovoj radionici bavićemo se prihvatanjem sopstvene seksualnosti, oslobađanju od stida, sramote i krivice koje su često povezane sa seksom.
Prihvatanjem sopstvene seksualnosti i osvešćivanjem stavova i vrednosti vezanih za seks, otvorićemo put ka osvešćivanju destruktivnih šablona razmišljanja i ponašanja koji vas sprečavaju da osetite zadovoljstvo.

4. susret: “Poveži se”
Na poslednjoj radionici radićemo na povezivanju svojih emocija i seksualnosti, iskrenom ispoljavanju svojih želja i potreba, davanju i primanju ljubavi.
Ovim ćemo raditi na kvalitetnijem i dubljem povezivanju sa sobom i drugima.

Radionice vode:

Andrijana Kovandžić, Dipl.Andragog i telesni psihoterapeut pod supervizijom. Predsednica udruženja CERP (Centar za edukaciju i razvoj potencijala). Ima dugogodišnje iskustvo u vođenju grupne terapije i individualne terapije, posebno u radu sa zavisnicima. Instruktor plesa za decu.

Mina Aleksić akademska slikarka, art terapeutkinja i instruktorka Yoge. Studije slikarstva i master edukaciju iz Art terapije završila je u Italiji a sertifikat za instruktorku Yoge stekla pri Joga Savezu Srbije. Pored toga završila je i dve godine edukacije iz Telesne psihoterapije pri Udruženju Telesnih Psihoterapeuta Srbije, nivo konsultant. Radi sa decom i ranjivim grupama ljudi, vodi udruženje građana Prostor, posvećeno razvoju Art terapije i osnaživanju osoba sa problemima mentalnog zdravlja i poboljšanju njihovog položaja u društvu. Članica je NEAT (European Network of Art therapists- evropska mreža art terapeuta).

Cena jedne radionice je 1.000 dinara, 20% popust ako uplatite ceo ciklus i 20% popust ako dovedete nekoga na radionicu.

Prijave na minaleksic@gmail.com i kovana21@yahoo.com

Work-in-progress prezentacija: Today I Haven't Been Kissed


Work-in-progress prezentacija:
TODAY I HAVEN'T BEEN KISSED, Raúl Ornelas Aguirre
27. ožujka 2016, 21h
Žonglerska dvorana
AKC Medika

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride Vas poziva na prezentaciju umjetničke rezidencije Raúla Ornelasa Aguirrea koji je tri tjedna razvijao novi autorefleksivni performans protiv nasilja u muškim zajednicama. Rad donosi opise i analize brojnih rituala o prijelazu iz dječačkog u odraslo doba, istražujući podrijetlo nasilja od Papue Nove Gvineje do Meksika.

Raúl Ornelas AGUIRRE započeo je glumačku karijeru s amaterskim i studentskim grupama da bi se 2010. priključio Eksperimentalnom kazališnom laboratoriju (Teatro Laboratorio) u Barceloni. Master je fikcije na filmu. Bavi se fotografijom i videom. Od 2014. podučava izvedbene tehnike u Društvenom centru te nastupa s Posljednjim poljupcem Lobe Lamar u Španjolskoj, s kojim gostuje i na 18. FAKI-ju.

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride novopokrenuti je projekt kojeg u partnerstvu provode Autonomni kulturni centar Attack i Udruga Cirkorama unutar AKC Medika. Subscena je nastala prvenstveno s ciljem pružanja umjetničkih rezidencija umjetnicima i kolektivima iz Hrvatske, regije i Europe kako bi proizveli novo umjetničko djelo, dijeleći životni i radni prostor s drugim umjetnicima. Projekt je neprofitnog karaktera, a za cilj ima afirmiranje i povezivanje avangardnih i eksperimentalnih izvedbenih umjetnika iz Hrvatske, regije i svijeta, neovisno o žanru, stilu i razdoblju kojem pripadaju. Razvija i promovira eksperimentalne strategije za privlačenje nove publike i uspostavljanje suvremenog umjetničkog diskursa. SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride potiče svaki umjetnički opravdan, radikalan ili suptilan, postupak stvaranja izvedbe.

24. 3. 2016.

IDUĆ’ UČI, U VEKOVE GLEDA




Zadužbina „Dositej Obradović“, po dvanaesti put, raspisuje književni konkurs za učenike srednjih škola pod nazivom „Iduć` uči, u vekove gleda“.

Sama tema, obim i forma rada su slobodni (proza, poezija, dramski tekst, esej), a učenici inspiraciju uvek treba da traže u Dositejevom delu, reči i poruci.
Na konkursu mogu da učestvuju učenici srednjih škola iz Srbije, zagraničja i dijaspore, radovima pisanim na srpskom jeziku.

Zadužbina „Dositej Obradović“ objavila je dve zbirke nagrađenih radova na konkursu „Iduć' uči, u vekove gleda“ 2005-2008 i „Iduć' uči, u vekove gleda“ 2009-2012.

Rezultati konkursa će biti objavljeni do kraja maja.
Nagrade će biti uručene na prigodnoj svečanosti u Zadužbini uz obilazak mesta vezanih za Dositejev boravak u Beogradu.

Krajnji rok za prijem radova je 10. maj 2016. godine

Radove slati na adresu:
Zadužbina "Dositej Obradović",
Zmaj Jovina 4/II, 11000 Beograd,
s napomenom "Za konkurs Iduć' uči, u vekove gleda".

Obavezno dostaviti: ime i prezime učenika, ime i prezime profesora, naziv škole, mesto i kontakt telefon.

Telefon za informacije: 011/32-82-240, 011/32-82-254
E-mail: zaduzbinadositej@mts.rs; info@dositejeva–zaduzbina.rs
Kontakt osobe: Veronika Stanić i Bojana Tomović

23. 3. 2016.

"Rat (dis)kontinuiteta: srpska moderna i književna periodika 1914-1918"


Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis“ i Međuopštinski istorijski arhiv Čačak pozivaju vas na Tribinu o prošlosti
"Rat (dis)kontinuiteta: srpska moderna i književna periodika 1914-1918"

Gradska biblioteka „Vladislav Petković Dis“ u saradnji sa drugim gradskim ustanovama kulture drugu godinu organizuje seriju Tribina o prošlosti posvećenih obeležavanju stogodišnjice Prvog svetskog rata. Teme novog skupa su srpska ratna periodika i književnost srpske moderne u vremenu diskontinuiteta uslovljenih Velikim ratom.
Učestvuju:
Mirko Drmanac, istoričar
Milan Gromović, prof. srpskog jezika i književnosti
dr Bogdan Trifunović, moderator
Biblioteka Međuopštinskog istorijskog arhiva
sreda, 23. mart 2016. godine u 19.00 časova

Nišvil pokreće novi besplatni program: “Balkanski sveci” marširaju Nišvilom


U sklopu besplatnih pratećih programa Nišvil će 11. do 14. avgusta organizovati i festival “Balkanski sveci” - međunarodno takmičenje duvačkih orkestara - koji “džeziraju” balkansku muziku. Pobednik će pored novčane nagrade imati i čast da zatvori Nišvil. 
Zainteresovani orkestri mogu se prijaviti putem maila info@nisville.com , a uz prijavu koja sadrži osnovne podatke o orkestru i bar jednu fotografiju u većoj rezoluciji, treba da pošalju i dva snimka (kao mp3 fajl ili link na youtube ili soundcloud), od kojih jedna pesma treba da bude obrada poznatog džez standarda “Kada sveci marširaju” (“When The Saints Go Marching In”), a druga - tradicional sa ovih prostora. Rok za prijavljivanje je Svetski dan džeza – 30. april. Orkestar koji po oceni žirija (tokom takmičenja, odnosno u sklopu Nišvila) od strane žirija bude najbolje ocenjen kada je reč o izvođenju džez tema imaće čast da zatvori glavni program Nišvila, dok će orkestar, koji se najbolje predstavi u izvođenju tradicionalnih tema – otvoriti program “Prijatelji Šabanu” na “River Stage-u”.
Prema rečima direktora Nišvila Ivana Blagojevića, počeci džeza vezani su upravo za tradiciju “marširajućih bendova” u New Orleansu, od kojih se onaj koji je predvodio legendarni trubač Badi Bolden smatra i prvim džez sastavom uopšte.
Tradicionalni duvački orkestri sa ovih prostora su po mnogo čemu konceptualno slični tim prvim džez orkestrima, a s obzirom da Nišville od prvog izdanja insistira i na fuziji balkanske muzike i džeza - ovaj konkurs je samo logičan natavak podrške muzici Balkana. Uostalom, kada je reč o srpskim duvačkim orkestrima, već ima dosta primera da se ova muzika izdiže iznad nivoa “pučke zabave”, odnosno da je u umetničkom smislu dostigla najkvalitetnije projekte u “world music” žanru, odnosno, džeza i savremene improvizovane muzike.
Inače, o izboru bendova koji će nastupiti na “Balkan`s Saints” stage-u, ali i ocenjivati njihove nastupe u tokom samog takmičenja odlučivaće žiri sastavljen od trubača različitih muzičkih žanrova, a predstavnici Niša biće poznati trubač, kompozitor i aranžer Maksut Maksutović, koji se tokom bogate karijera bavio i klasičnom i tradicionalnom i džez muzikom, inače autor aranžmana za muziku u filmu “Zona Zamfirova” i autor projekta “100 trubača Srbije”, kao i profesor trube Marijan Cvetanović, ujedno i vodja džez sastava “Naissblue”.
Prateći segment ovog programa, prema rečima direktora Nišvila, biće i izložba balkanskih brendova hrane ( soul & food ) a izlagači će dobiti besplatne štandove i infrastrukturu.
- Ovaj segment Nišvila, osim podrške tradicionalnoj muzici Balkana da dostigne popularnost latino muzike, za cilj ima i da doprinese jačanju turističke ponude Niša i juga Srbije, odnosno privlačenju velikog broja turista, pogotovo iz Bugarske gde su “Balkanski sveci” neverovatno popularni poslednjih godina. To jeste i deo naše odgovornosti kao nosioca nagrade Turistučki cvet, kao najbolja manifestacija u promociji turizma Srbije u 2015. godini – zaključuje direktor festivala Ivan Blagojević.

https://www.youtube.com/watch?v=jS-oOccKT0M TRAKTORKESTRA (Švajcarska)
https://www.youtube.com/watch?v=FKndGinFN5c Louis Armstrong “When the Saints...”

DVA GLASA POEZIJE: TOMISLAV MARINKOVIĆ I ŽIVORAD NEDELJKOVIĆ

sreda, 23. mart u 19.00 mala sala SKC
DVA POETSKA GLASA: TOMISLAV MARINKOVIĆ I ŽIVORAD NEDELjKOVIĆ
moderator i urednik večeri: Milomir Gavrilović
povodom Svetskog dana poezije
urednik ciklusa: Vesna Kapor
Studentski kulturni centar
Kralja Milana 48, Beograd

„Današnji čovek nesvestan je vrednosti trenutaka koji prolaze i koji se više nikada neće ponoviti. Jer, da bi uočio lepotu života, morao bi da shvati da je jureći za masovnim i bezvrednim šarenilom današnjeg sveta zanemario sebe, izgubio iz vida sopstveno biće. Čovekova stvarna mera počiva u jednostavnosti, ali svemoćne reklame su ga ubedile da se on može uzdići preko te mere.” T. Marinković

„Bitno je da tog sjaja ima svuda, ma gde da se živi: važno je prepoznavati ga i otkrivati ga i tamo gde ga ima manje. Neke nas svetlosti mame više od drugih, a kad im se primaknemo, shvatimo da je o obmanama reč, a druge koje nisu jače od tačkastih začikavanja svitaca u prolećnoj noći, mogu da nas potpuno obuhvate i donesu nam nemerljive radosti. Presudna je i ona svest o veličini, o vrednovanjima; ispostavi se da je neka ogromnost u stvari puka praznina, a da na vrh čiode stane čitav svemir. Ta svest je presudna u svim mojim traganjima, presudna i u poimanju boravišta.” Ž. Nedeljković




22. 3. 2016.

Work-in-progress prezentacija - DALILI, Clémence Caillouel


Work-in-progress prezentacija - DALILI, Clémence Caillouel
23. ožujka 2016, 21h
Žonglerska dvorana
AKC Medika

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride Vas poziva na prezentaciju umjetničke rezidencije Clémence Caillouel koja je dva tjedna radila na svom novom klaunskom solu inspiriranom pjesmom Henria Michauxa KLAUN te dramatičnim životom francuske pjevačice Dalide. Dalili vjeruje da je slavna Dalida te odlazi na turneju cestom po Europi. Izgubljena je u snovima i umu.

Clémence Caillouel je započela izvođačku karijeru s Papillon Noir Théâtre i redateljem Charlijem Venturinijem, da bi potom nastavila izobrazbu u fizičkom i imagističkom teatru kod Lulu Berthon te se usavršavala studirajući sistem Stanislavskog na Bjeloruskoj umjetničkoj akademiji u Minsku. 2010. seli u Barcelonu i priključuje se Experimental Teatro Laboratorio of Barcelona u kojem započinje suradnju s redateljicom Jessicom Walker s kojom u lipnju 2014. i dovršava svoju monodramu Paulina, a na kojoj je počela raditi 2013. i koju je brusila na španjolskoj turneji. Paulina je gostovala na 18. FAKI-ju.

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride novopokrenuti je projekt kojeg u partnerstvu provode Autonomni kulturni centar Attack i Udruga Cirkorama unutar AKC Medika. Subscena je nastala prvenstveno s ciljem pružanja umjetničkih rezidencija umjetnicima i kolektivima iz Hrvatske, regije i Europe kako bi proizveli novo umjetničko djelo, dijeleći životni i radni prostor s drugim umjetnicima.Projekt je neprofitnog karaktera, a za cilj ima afirmiranje i povezivanje avangardnih i eksperimentalnih izvedbenih umjetnika iz Hrvatske, regije i svijeta, neovisno o žanru, stilu i razdoblju kojem pripadaju. Razvija i promovira eksperimentalne strategije za privlačenje nove publike i uspostavljanje suvremenog umjetničkog diskursa. SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride potiče svaki umjetnički opravdan, radikalan ili suptilan, postupak stvaranja izvedbe.

Kc Grad, 22.03.- TEMA Socijalna funkcija kulture


Kulturni centar Grad

Knjizevni program / Gradska knjižnica

22. mart od 20h

Tema: Socijalna funkcija kulture

Učestvuju: Ivana Spasić sa Odeljenja za sociologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu i Dejan Ilić, urednik Fabrike knjiga

Moderatori: Tijana Spasić i Bojan Marjanović


U martovskom izdanju Gradske knjižnice izaći ćemo iz okvira uobičajenog shvatanja kulture kao prostora lepog, uzvišenog, provokativnog ili angažovanog (već prema ukusu), i pozabaviti se vezom kulture i društvenog pozicioniranja, odnosno njenom širom socijalnom funkcijom.
Francuski sociolog Pjer Burdije tvrdio je da je estetska kategorija izmišljotina, a da kultura zapravo daje legitimitet socijalnim raslojavanjima, tako što će više klase imati prefinjen, a siromašni nizak kulturni ukus. Od tog polazišta kreće i Ivana Spasić u istraživačkoj studiji "Kultura na delu: Društvena transformacija Srbije iz burdijeovske perspektive", sa zaključkom da svaka sredina nosi svoje specifičnosti, te ono što je primenljivo na Francusku nije obavezno i na Srbiju.
Da li je kultura u Srbiji znak socijalnog raslojavanja, ili naprotiv, ima homogenizujuću ulogu, zbog čega je raznovrsnost u kulturi potisnuta na marginu, da li razloge masovnog gledanja rijaliti programa i slušanja "narodnjaka" treba tražiti u pojedincu ili društvenom sistemu, zbog čega je baš izvorna narodna muzika jedini pravac prihvatljiv većini građana Srbije, da li teorije koje se zalažu za jednako uvažavanje "visokog" i "niskog" kulturnog ukusa vode ka ukidanju pojma kvaliteta/estetske funkcije, kako tumačiti mnoge izuzetke od pravila koje srećemo u svakodnevnom životu - neka su od pitanja koja ćemo postaviti našim gostima.


Kc Grad, Braće Krsmanović 4, Beograd

http://www.gradbeograd.eu/

https://www.facebook.com/gradska.knjiznica/

21. 3. 2016.

Svetski dan(i) poezije 2016 u Magacinu


Kulturni centar Beograda vas poziva na čitanje poezije u okviru festivala Svetski dan(i) poezije 2016, pod nazivom „Republika Poezija“. Čitanje će se održati u kulturnom centru „Magacin“, Kraljevića Marka 4, u ponedeljak 21.3, sa početkom u 21 čas.

Šesnaesto izdanje festivala Svetski dan(i) poezije bavi se odnosom savremene poezije i društvenog konteksta, kao i mogućnostima kreativnog udruživanja pesnika/pesnikinja, vizuelnih, filmskih i pozorišnih stvaralaca. Kako je danas moguće “upotrebiti” poeziju u cilju “opšte, zajedničke stvari” (res publica), koja u savremenom svetu svakoga dana gubi na značaju, a da pri tom poezija ne izgubi na svojoj estetskoj i emotivnoj snazi? Ovogodišnja manifestacija, kao i ovakva javna čitanja poezije u sklopu nje, pokušaće da odgovori na prethodno pitanje i prikaže mogućnosti kreiranja simboličke pesničke teritorije, kao transnacionalne zamišljene zajednice pesnikinja i pesnika.

Savremena poezija svedoči o tome da se srž savremenosti može obuhvatiti upravo pesničkom praksom.

Svoju poeziju će čitati Liljana Dirjan (Makedonija), Šejla Šehabović (BiH), Jaka Železnikar (Slovenija), Miloš Đurđević (Hrvatska), Olimbi Velaj (Albanija), Dragoslav Dedović (Nemačka), Ljubeta Labović (Crna Gora, Srbija), Duško Novaković, Dragana Mladenović, Danica Pavlović, Vojislav Karanović i Tanja Kragujević.

18. 3. 2016.

Gran pri "Enklavi"




VULE ŽURIĆ: REPUBLIKA ĆOPIĆ


petak, 18. mart u 19.oo mala sala SKC
VULE ŽURIĆ: REPUBLIKA ĆOPIĆ
Učestvuju: Vesna Trijić i autor
Moderator: Vesna Kapor

Jedan vek posle rođenja Branka Ćopića živimo u svetu koji rapsodu nevine vedrine nema bogzna šta da poruči. Ali njegovi stihovi i priče, koji svedoče o svetovima u kojima je u mašti živeo i svetu iz mašte za koji se borio Branko iz Hašana, imaju šta da nam poruče. Vule Žurić, kroz duhovnu biografiju velikog pisca, oživljavajući njegove svetove i snove, dešifruje tu poruku, koja nam stiže kao dekadentnim Rimljanima glas iz zlatnog veka.
Vule Žurić rodjen je 1969. godine u Sarajevu. Godine 1993. dolazi u Beograd. Živi u Pančevu. Objavio je knjige priča Umri muški (1991), Dvije godine hladnoće (1995), U krevetu sa Madonom (1998), Valceri i snošaji (2001); romane Blagi dani zatim prodju (2001) i Rinfuz (2003); i „kratku“ zbirku priča Mulijin ruž (Reč br. 69/15, 2003). Izbor priča Vuleta Žurića preveden je na italijanski i objavljen pod naslovom Večeras u podne.

16. 3. 2016.

Predrag Caranović: Žena kao večita inspiracija

U četvrtak 17. marta u 19:15 časova, O3one
predstavlja redimejde Predraga Caranovića.
Izložbu u O3one možete pogledati do 30. marta.

Klanica, buvljak, galerija

Izložene kecelje sačinjene su od metalnih delova, a pričvršćuju se na telo kožnim remenjem. Različitog su porekla, uglavnom nepoznatog. Nađene su kao već odbačene, van originalne upotrebe. Na nekima piše da su proizvedene u Francuskoj, i u njih je urezan logo proizvođača, a neke su bez ikakvih oznaka. Nosili su ih, po svemu sudeći, mesari. Služile su im kao zaštita od potencijalnih povreda nastalih usled onog tipa tranžiranja satarom koji ne prati mesta povezivanja kostiju sa mesom, već ih lomi, tako da delovi kostiju lete unaokolo. Korišćene su, dakle, kao svojevrsni oklop koji štiti telo mesara dok tranžira telo životinje, namenjeno ljudskoj prehrani. Tragovi te upotrebe ostaju u njima upisani na indeksički način, i ma koliko da ih posetioci posmatrali samo kao neku vrstu estetski podsticajnih objekata, kojima je dodeljen status umetničkih dela, oni i dalje na sebi nose nepodnošljivu stigmu opreme radnika klanice. I to je antropološka činjenica. Svako klanje i tranžiranje, ako se obavlja izvan okvira religijskih ili mističkih rituala, sobom nosi neku vrstu stigme. Iz tog razloga se, na primer, u Utopiji Tomasa Mora, jednom od najznačajnijih spisa koji projektuju slike savršenog društva, te aktivnosti dodeljuju isključivo robovima.

Važna je, ipak, činjenica da Predrag Caranović nije ni ove kecelje, kao ni sataru koja im je pridodata u postavci, preuzeo direktno iz klanice. Našao ih je na buvljaku. One su već bile izgubile funkciju za koju su bile načinjenje i bile su prepuštene neformalnom tržištu reciklažne robe. Naravno, postojala je šansa da ih neko kupi da bi ih opet upotrebio u procesu obrade mesa, ali ona nije realizovana - završile su u depou umetnika sakupljača, u očekivanju prilike da dobiju potpuno novu društvenu ulogu. Iz tog depoa one sada bivaju premeštene na zidove galerije, kao segmenti umetničkog rada koji se realizuje u vidu kolekcije, i to kao galerijska postavka koja se ne isrpljuje u tome da je rezultat konceptualne operacije preoznačavanja ili pretumačivanja statusa izloženog materijala. Postavljene na zid galerije one deluju i svojom pukom neznačenjskom materijalnošću, kao i svojom indeksičnom prirodom, kao mesta fizičkog upisa različitih konteksta kroz koje su prošle, te i kao okidači za aktiviranje različitih simboličkih sadržaja i imaginarnih projekcija. Dakle, ova aktivnosti ponovnog, sasvim drugačijeg korišćenja predmeta koji je neko ranije proizveo sa namerom da služe kao pomoćno sredstvo u prozvodnom procesu ovde se ne svodi na njihovo vraćanje u lanac potrošnje. Ekonomija u koju se sada uključuju ipak je samo simbolička.

Majstor desetak zanata, Predrag Caranović je posvećen rukotvorinama, i stalno izrađuje predmete visoke esteske vrednosti, ali istovremeno gaji i veliku sklonost ka nađenim predmetima koji se bez ikakve dorade mogu izložiti kao redimejd ili uvesti u kombinaciju sa nekim njima nesrodnim elementima i time postati deo asamblaža. On tretira buvljake, deponije i stovarišta kao arheološka nalazišta. Na njima on otkriva predmete koji imaju nerealizovane semantičke i esteske potencijale, kao i bogatu materijalnu strukturu, koje potom aktivira u galerijskom ili muzejskom prostoru. On predmete prepoznaje, prisvaja i dodeljuje im status umetničkog dela, i izlaže sa ciljem da u tom statusu oni počnu da deluju i na publiku, i to prevashodno svojstvima koja su dotle bila prikrivena njihovom podrazumevanom upotrebnom funkcijom. On time vrši svojevrsnu emancipaciju preuzetog materijala od banalnosti njegove prethodne upotrebe, i to bilo da ga, kao u ovom slučaju, izlaže kao redimejd, ili da ga uklapa u asamblaže, u kojima sa visokim stepenom ironije sjedinjuje heterogene predmete, poigravajući se sa njihovim ikoničkim karakterom. Predrag Caranović se u toj ulozi predstavlja kao neko ko transformiše naoko beznačajne segmente naše materijalne realnosti, proizvodeći od mase odbačenih predmeta vredna umetnička dela.

15. 3. 2016.

Razgovori s razlogom: Stana Dinić Skočajić „Teglice za bubice“ (Književna opština Vršac, Vršac, 2015)


Četvrtak, 17. mart u 19 časova
Srpsko književno društvo, Francuska 7, Beograd
Razgovori s razlogom: Stana Dinić Skočajić „Teglice za bubice“
(Književna opština Vršac, Vršac, 2015)
Govore:
Vasa Pavković
Slađana Ilić
Dragana V. Todoreskov
Uređuje i vodi Dejan Simonović


„Stana Dinić Skočajić je spisateljica koja se s podjednakim, visokim uspehom bavi prozom i poezijom.
U novoj knjizi Teglice za bubice ona produžava umetničkom stazom koju su trasirale njene tri prethodne pesničke knjige. Knjige kojima je zauzela jedno od najznačajnijih mesta među savremenim srpskim pesnikinjama. I pesnicima, uopšte.
Ova poezija srednjih ženskih godina živi od uzdanja u privid, od delikatne melanholije, od poverenja u lepu i precizno izabranu reč maternjeg jezika.
Proziranje prolaznosti, egzistencijalna strepnja i jedna visoka zrelost obeležja su svake pesme u zbirci, kako one kratke, koja je traje kao dah, tako i one razigrane i raspričane. I prve i druge svedoče o tome da poezija ma koliko malo bila prisutna u javnoj stvarnosti i dalje poseduje duboki, najdublji smisao.
Život nas dopušta/ Zar to nije dovoljno – poručuje Stana Dinić Skočajić u pesničkoj knjizi koja nas očarava i razbuđuje u isti mah.“ (Vasa PAVKOVIĆ)



Stana Dinić Skočajić ( Strumica - Makedonija)

Rođena u Strumici ( Makedonija), živela u Kovinu, Beloj Crkvi, Beogradu, Knjaževcu. Osnovnu školu, gimnaziju i Višu pedagošku školu – Srpskohrvatski jezik i jugoslovenska književnost, završila u Nišu. U Beogradu studirala na Filološkom fakultetu (istoimena grupa). Živi u Nišu. Piše prozu i poeziju. U Niškom kulturnom centru uređuje Književni program. Radila na radiju i na televiziji. Zajedno sa Zoranom Pešićem Sigmom pokrenula časopis za kritiku „Niški analitičar“. Kao umetnički direktor Književne kolonije „Sićevo“ uredila i vodila brojne okrugle stolove, tematske rasprave i kompletan program kolonije. Autor je održivog projekta DANI STEVANA SREMCA i pokretač NAGRADE STEVAN SREMAC za knjigu priča ili roman. U časopisu Gradina uređivala prozu. U više navrata bila je članica nekoliko žirija za dodelu uglednih književnih nagrada (Žiri Nagrade „B. Miljković“, Nagrade „Stevan Sremac“, Nagrade „Ramonda Serbika“). Urednica je Književnog programa u Niškom kulturnom centru. Piše poeziju i prozu. Nagrađivana za pojedinačne priče.
Prevođena na ruski, španski, bugarski i makedonski jezik.
Članica je Srpskog književnog društva.


Objavljene knjige:
Gladna tama, priče, Beograd, BIGZ, 1996.

Ušivanje senke, pesme, Niš, Prosveta, 1996.

Mreža, pesme, Niš, Prosveta, 1998.

Mrtvi smo ozbiljni, priče, Beograd, Narodna knjiga, 2001.

Strašne strasne veze, roman, Beograd, Narodna knjiga, 2002.

Tu si, ptičice, priče, Beograd, Narodna knjiga, 2004.

Noć u golom vrtu, pesme, Beograd, Narodna knjiga, 2006.

Vlažni cvil, pesme, Beograd, Narodna knjiga, 2008.

I povedi me tamo, Kraljevo, Biblioteka „Stefan Prvovenčani“, 2010.

Teglice za bubice, Vršac, KOV („Književna opština Vršac“), 2015.

Sopštenje povodom cenzurisane izložbe kolektiva Kamerades u Kulturnom centru Beograda


Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije najoštrije osuđuje cenzuru izložbe "Dirty Season - NECENZURISANO" foto kolektiva Kamerades u galeriji Artget Kulturnog centra Beograda i zahteva od gradskih vlasti smenu direktorke KCB-a Ivone Jevtić.
Pozivamo sve autore na bojkot KCB-a do smene direktorke, a javnost da izrazi podršku kolektivu Kamerades prisustvom javnom povlačenju ostatka izložbe iz galerije Artget 15. marta u 16 sati.
Odluka KCB-a da sa galerijskog izloga skine deo radova, fotografija predizbornih plakata različitih političkih stranaka, još jedan je u nizu opasnih udara na slobodu izražavanja u toj gradskoj ustanovi kulture. Uklanjanjem nepodobnih fotografija, izložba je izgubila svoj prvobitni smisao, ali je ironičnim obrtom zapravo uspela da demaskira trulo stanje ove gradske institucije koju su političko i nestručno zapošljavanje doveli u ovako sramnu poziciju.
Nakon kontrolisanja govora zaposlenih u KCB-u, ograničavanja slobode komunikacije na društvenim mrežama i propisivanja dozvoljenih tema, te skidanja slova sa staklene fasade samo zato što su bila na latinici, sada je cenzurisana i izložba kolektiva Kamerades koja se upravo bavi problemom cenzure.

Fotografije oštećenih predizbornih plakata sa likovima nekih od aktuelnih političara skinute su sa galerijskog izloga bez konsultacije sa autorima i kustosom izložbe, što predstavlja težak atak na integritet umetnika i slobodu govora i izražavanja, koje bi KCB, koji se finansira sredstvima svih građana, morao da podrčava i brani.
Direktorka KCB-a postavljena je na tu funkciju posle uvođenja bijenalnog Oktobarskog salona samo iz partijsko-političkih razloga, mimo bilo kakvih profesionalnih kriterijuma stručnosti i bez iskustva u oblasti kulture.
Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije upozorava i na druge probleme u oblasti gradske kulturne politike kao što je nezakonito produženje mandata vršiocima dužnosti direktora i upravnim odborima gradskih institucija.

Recimo ne cenzuri!

Beograd, 15. 3. 2016. 
Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije

13. 3. 2016.

Razgovori s razlogom: Nebojša Ćosić „Gde je moj Petrarka


Ponedeljak 14. mart u 20 časova
Srpsko književno društvo, Francuska 7, Beograd
Razgovori s razlogom: Nebojša Ćosić „Gde je moj Petrarka”
Učestvuju:
Vasa Pavković
Dobrivoje Stanojević
autor
Uređuje i vodi Dejan Simonović


Svoju novu knjigu pripovedaka Gde je moj Petrarka (Studio Znak, Beograd, 2015) autor je, sledeći dominantne tematsko-motivske intencije, podelio na celine Evropa (5 priča), Porodične slike (6) iUmetnički svet (7). U prvoj celini pisac sugeriše „prepoznavanje” antičko-hrišćanskih osnova u obrazovanju i formiranju duhovnog horizonta savremenog evropskog čoveka (dijalozi Atine i Apolona, naracija o lepoti i njenim metaforama u priči Razgovor sa Botičelijem, smeo izlet u žanr naučne fantastike, priča Evropa). Ciklus Porodične slike predočava niz običnih/neobičnih situacija, prizora, dijaloških partija iz života mahom visokoobrazovanih junaka različite dobi. Kroz sve priče ove celine uočljiva je uverljivo domaštana „svetla nit“ koja likove izvodi iz stanja destruktivnosti, čiji je koren koliko u njima toliko i u društvenoj realnosti. Momente složenih odnosa umetnik-sredina-društvo, osim eminentno „užih“ estetičkih problema, Ćosić razlaže u završnom ciklusu gde su nosioci akcije i esejističkog diskursa pisci (Požarne stepenice, Ponovo o Mocartu), slikari (Leteći atelje), teoretičari (Kulturno telo, Endemska geografija). Kao i u ranijim knjigama ovaj pisac ne dopisuje istoriju i ne reprodukuje stvarnost, već intelektom i maštom umešno preoblikuje činjenice i životne datosti, stvarajući nove realitete ispunjene bogatstvom značenja.

Nebojša Ćosić je rođen 1958. godine u Ivanjici. Diplomirao na Filološkom fakultetu, grupa za jugoslovenske i opštu književnost. Piše prozu i književnu kritiku.

Knjige priča:

Priče o smrti (1987), Tuđe nebo (1991), Nesanica (1993),Utopije i pijavice (1994), Deca velegrada (2005), Rađanje pesnika (2011).

Romani:

Lula (1999), Mesečevo naselje (2002), Bumerang (2006).

Priređene knjige:

Sveti Sava - legende i priče (1993, koautorstvo sa Tomislavom Tošićem), Knjiga o Svetom Savi (1996, koautorstvo sa Jovanom Pejčićem i Stanišom Nešićem).

Zastupljen u više izbora, panorama, antologija savremene srpske proze. Prevođen na strane jezike.

Živi u Beogradu.

11. 3. 2016.

Saopštenje žirija za dodelu кnjiževne nagrade Biljana Jovanović


Književna nagrada Biljana Jovanović za najbolju knjigu u 2015. godini pripala je Svetislavu Basari za roman Anđeo atentata. Žiri koji je radio u sastavu Ljiljana Šop (predsednica), Marjan Čakarević i Srđan Srdić, odluku je doneo jednoglasno. U najužem izboru za ovo ugledno književno priznanje našle su i se i knjiga priča Prepoznavanja Jasne Dimitrijević, kao i roman Lager Ljubomira Koraćevića. U saopštenju žirija navodi se da je Anđeo atentata jedan od vrhunaca u obimnom romanesknom opusu Svetislava Basare, te da u njemu iščitavamo sve one kvalitete koji su ovog autora učinili klasikom savremene srpske literature. Članovi žirija smatraju da je na ovaj način nagrađena književnost čije su odlike izvanredna veština strukturisanja, velika formalna inventivnost, ali i sklonost ka razložnoj i utemeljenoj provokaciji. Svojom prepoznatljivom, superiornom duhovitošću Basara se i u ovom romanu suprotstavlja svakoj zloupotrebi istorije u dnevnopolitičke svrhe i dekonstruiše sa uzvišenom lakoćom kako nacionalne, tako i internacionalne mitove i velike priče.
Nagradu Biljana Jovanović dodeljuje Srpsko književno društvo uz podršku Ministarstva kulture i informisanja Republike Srbije, za najbolju knjigu u prošlogodišnjoj književnoj produkciji. Priznanje je ustanovljeno 2005. godine u znak sećanja na prerano preminulu književnicu i mirovnu aktivistkinju Biljanu Jovanović (1953 – 1996).




10. 3. 2016.

Disova nagrada Tomislavu Marinkoviću

Na dan rođenja velikog srpskog pesnika Vladislava Petkovića Disa, 10. marta, u Čačku je na konferenciji za štampu saopštena odluka o ovogodišnjem laureatu prestižne Disove nagrade. Odluku da Disova nagrada za 2016. godinu pripadne pesniku Tomislavu Marinkoviću saopštio je Vasa Pavković, predsednik žirija. Laureatu 53. Disovog proleća osim plakete koja će biti uručena 27. maja na završnim svečanostima sleduje novčana nagrada, objavljivanje knjige pesama i izložba o njegovom životu i stvaralaštvu, a biće mu posvećen i 47. broj časopisa „Disovo proleće“.
Svečani čin proglašenja dobitnika Disove nagrade otvorio je dr Bogdan Trifunović, direktor Gradske biblioteke „Vladislav Petković Dis“, a prisutne je pozdravila i Danijela Kovačević Mikić, predsednik Odbora Disovog proleća. O programu 53. Disovih svečanosti, koje su započele 7. marta izložbom „Dis i Popa – Daleko u nama“, govorila je Danica Otašević, uredniki književnog programa Biblioteka koja je organizator ove dugoveke pesničke manifestacije.

REGIONALNI MUZIČKI KONKURS - ŽENSKI ELEMENT


Mikser festival i Mascom Records raspisali su regionalni konkurs za neafirmisane bendove pod nazivom "Ženski element", koji predstavlja veliku šansu za sve bendove koji se bave autorskom muzikom.

Muzički konkurs Mikser festivala i Mascom Records-a tradicionalno se održava već četvrtu godinu za redom i predstavlja idealnu priliku za bendove iz regiona da predstave svoje stvaralaštvo publici, ali i da objave svoj debitantski album. Pobednici prethodna tri konkursa su bendovi Auf Wiedersehen, Lorna Wing i Enormna blajsna.

Ovogodišnja tema konkursa,“Ženski element”, u skladu je sa temom Mikser festivala čiji će program velikim delom biti obojen ženskim stvaralaštvom. Tako se ove godine pozivaju svi bendovi u regionu koji u svom sastavu imaju barem jednog ženskog člana, sve u cilju pružanja podsticaja ženama u muzici i isticanja njihovog stvaralaštva koje je u svetu muzike nedovoljno afirmisano.

Pravo učešća na konkursu imaju svi autorski bendovi iz regiona, sa najmanje jednim ženskim članom koji nemaju zvanično izdanje. Izabrani bendovi će imati priliku da nastupe na centralnoj bini Mikser festivala koji se od 8. do 12. juna održava u Savamali, a pobednički bend će osvojiti izdavački paket Mascom Records-a koji obuhvata izdavački ugovor, proizvodnju i distribuciju fizičkih nosača zvuka, digitalnu distribuciju, administraciju i zaštitu dela i autora, kao i promotivnu podršku.

ALBUMI - LUZ CASAL - PO NAJPOVOLJNIJIM CENAMA



Mascom Store je u susret Guitar Art festivalu spremio akciju za sve ljubitelje jednog od najznačajnijih svetskih vokala.
Luz Casal održaće koncert u okviru 17. međunarodnog Guitar Art festivala u Beogradu.

Publika širom sveta je prepoznaje po čuvenim pesmama iz filmova Pedra Almodovara, pre svih „Piensa en mi“ i „Un año de amor“ iz kultnog ostvarenja „Visoke potpetice“, ili „Negra Sombra“ iz Oskarom nagrađenog filma „More u nama“ reditelja Alehandra Amenabara.

U susret 12. martu i koncertu u Sava centru prepustite se uživanju u sjajnoj muzici i nabavite sebi ili nekoj dragoj osobi neki od albuma ove dive!!!

9. 3. 2016.

7. 3. 2016.

Razgovori s razlogom: Slobodan Zubanović „Starac i pesme“ (Ponedeljak, 7. mart u 20 časova)



Srpsko književno društvo, Francuska 7, Beograd
Razgovori s razlogom: Slobodan Zubanović „Starac i pesme“
(Narodna biblioteka „Stefan Prvovenčani“, 2015)
Učestvuju:
Radivoje Mikić
Mileta Aćimović Ivkov
i autor


U novim pesmama Slobodana Zubanovića plodotvorno su združeni iskustvo življenja i pevanja. U njenim prepoznatljivim slikama stapaju se gradske vedute sa ponornim uvidima u složenost egzistencije, njenu ontološku i humanističku ispražnjenost. Otuda ta poezija postavlja zahtev za obnovom smisla života i vrednosti pevanja u njemu. Tako se u njoj sugestivno i simultano zare svetlost postojanja i problesci onostranog.
Povlašćujući tematski kompleks starenja, Zubanović je u svojim vezanim stihovima uspeo da u poetski opis uverljivo ugradi mudrost trajanja i melanholičnu notu prolaznosti.
STARAC I PESME jesu jedan od vrhunaca lirskog pevanja Slobodana Zubanovića i jedan od srećnijih trenutaka naše savremene književnosti.



Slobodan Zubanović (Beograd, 1947), pesnik i esejista.

Objavljene knjige: Kupatilo (pesme, 1973), Iz zaostavštine (pesme, 1982), Domaći duh (pesme, 1983), Reporter (pesme, 1986), Deset pesama – deset razgovora (razgovori sa srpskim pesnicima; s Mihajlom Pantićem, 1992), Strategija lirike (pesme, 1995), Skok preko senke (eseji, 1995), Sarkofag (pesme, 1998), Drum za Kareju (putopis, 1998), More oko Beograda (zapisi o beogradskim pesnicima, 2005), Slik (eseji i članci, 2005), Save as (pesme, 2005), Dorćolski diskont (izbor pesama, 2006), Atlas o Crnjanskom (eseji, 2007), Kad budem imao 64 godine (izabrane pesme, 2008), Soneti sa sela (pesme, 2009), U tri i deset za Rumu (izbor pesama i priče, 2011), Trebalo bi to da pročitaš (pesme, 2013).
Priredio je knjige: O svetlosti, o nežnosti, o mraku (izabrane i nove pesme Dušana Vukajlovića, posthumno izdanje; s Milutinom Petrovićem, 1995), Uspomene poezije (izbor iz modernog srpskog pesništva, 2000), Sazvežđe Popa (petnaest godina književne nagrade „Vasko Popa“, 2009), Još jedino ti možeš (poeme Raše Livade; s Dejanom Mihailovićem, 2009), Od slučaja do poezije (slučaj Istočnice Lj. Simovića, 2010).
Radio je na poslovima urednika za poeziju, sekretara i operativnog urednika lista Književne novine (1982–2001).
Bio je glavni i odgovorni urednik časopisa za poeziju i teoriju poezije Poezija (1996–2002) i glavni i odgovorni urednik Književnog magazina, mesečnika Srpskog književnog društva (2001–2010), čiji je jedan od inicijatora i osnivača (2000). Član je Srpskog PEN centra.
Pesme Slobodana Zubanovića prevođene su na engleski, ruski, francuski, italijanski, nemački, poljski, rumunski, beloruski, kineski, švedski, slovenački i makedonski jezik.
Zastupljen je u mnogim antologijama poezije.
Dobitnik je „Zmajeve nagrade“ (2009), nagrade „Desanka Maksimović“ za pesničko delo i doprinos srpskoj poeziji (2007), „Disove nagrade“ za sveukupno pesničko delo (2005), nagrada za poeziju „Vasko Popa“ (1998), „Milan Rakić“ (1986), „Isidora Sekulić“ (1983), „Nolitove nagrade“ (1995), kao i posebnog priznanja za vrhunski doprinos nacionalnoj kulturi Republike Srbije (2010), te nagrade „Branko Miljković“ (2015).

Gangster rep i prvoklasni džez: Soweto Kinch na Nišvilu 2016



Jedan od najboljih britanskih jazz i crossover sastava koji predvodi saksofonista, kompozitor, reper, producent i MC - Soweto Kinch, nastupiće na predstojećem Nišvilu, u petak 12. Avgusta. Soweto Kinch je još 2002 godine u prestižnoj BBC anketi proglađen za najveću jazz zvezdu u usponu, a medju brojnim priznanjima koje je dobio su i po dve MOBO i Urban Music nagrade, nagrade BBC-a za najboljeg jazz instrumentalistu i najbolji bend, nagrada “Peter Whittingham” za inovaciju u džezu, Nagradu na saksofonskom takmičenju “White Foundation”, specijalna nagrada na Montreux Jazz Festivalu, kao i nominacije za pretižnu Mercury nagradu.....
Poznati magazin “Jazzwise” je u recenziji prvog albuma Soweto Kinch, postavio pitanje i dao odgovor koji verovatno najbolje karakteriše muziku ovog sastava: “ Gangster rep ili prvoklasni jazz? Oba”!!! Soweto ( rodjen 1978. godine) je odrastao sa ocem - dramskim piscem i majkom - glumicom, što poprilično objašnjava i njegovo interesovanje, prvobitno za scenski tekst, a kasnije i za rep, a svoja interesovanja je osim na svojim projektima - više puta objedinio i kao autor i učesnik u odlično prihvaćenim muzičko-scenskim produkcijama. U početku je učio klarinet, a saksofon je počeo da svira sa devet godina, da bi već četiri godine kasnije postao opsednut džezom i to kako sam kaže – posle susreta sa Wyntonom Marsalisom - članom žirija na jednom takmičenju - koji ga je podržao da nastavi u tom pravcu. Uporedo sa muzikom, Soweto Kinch je na Oksfordu studirao savremenu istoriju, a već početkom novog milenijum, odnosno u svojim ranim dvadesetim - postao je opšte prihvaćen kao ambasador urbane kulture ali i svojevrsna britanska jazz institucija. Debi album “Conversations With The Unseen” je objavio 2003. godine i odmah bio nominovan za Mercury nagradu, a drugi “A Life in the Day of B19: Tales of the Tower Block” iz 2006. godine je u stvari prvi deo dvostrukog koncept albuma koji govori o životima ljudi iz predgrađa Birmingema. Godine 2013. Soweto je u Birmingemskom teatru predstavio scensku postavku svog koncept albuma “Legend of Mike Smith” koji se bazira na Danteovoj “Božanskoj komediji” i konceptu sedam smrtnih grehova, a sve kroz priču o mladom MC-u Majku Smitu koji se suočava sa iskušenjima savremenog društva.
U jednom od poslednjih intervjua Amy Winehouse je rekavši da bi želela da snimi pravi džez album, i naglasila da je upravo Soweto Kinch muzičar čiji joj rad predstavlja inspiraciju i sa kojijm bi volela da sarađuje.
Soweto je bio uključen i u rijaliti šou u kojem su on, Goldie i Ms Dynamite – bili mentori ekipima od po 12 mladih iz socijalno ugroženih grupa, pripremajući ih za nastup pred princom Harijem u Bakingemskoj palati. Takođe često učestvuje i u rep duelima u kojima su mu “suparnici” Dotz, Shuffle T, Charron.....


SOWETO KINCH - HELP - THE NEW EMANCIPATION


Soweto Kinch - Never Ending




UMJETNČKE REZIDENCIJE SUBSCENE U OŽUJKU 2016

SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride ugošćuje u ožujku dvije umjetničke rezidencije te tako najavljuje cjelogodišnji program rezidencija koji će svoj vrhunac doživjeti na ovogodišnjem Međunarodnom festivalu alternativnog kazališnog izričaja FAKI-ju, kad nas u svibnju očekuje šest međunarodnih umjetničkih rezidencija čije će premijere otvoriti 19. FAKI. Clémence Caillouel i Raúl Ornelas Aguirre gostovali su na 18. FAKI-ju sa solo predstavama koje su ostvarili u Experimental Laboratorio Teatro of Barcelona te će u sklopu rezidencija Subscene raditi na svojem drugom samostalnom ostvarenju. Subscena je nastala prvenstveno s ciljem pružanja umjetničkih rezidencija umjetnicima i kolektivima iz Hrvatske, regije i Europe kako bi proizveli novo umjetničko djelo, dijeleći životni i radni prostor s drugim umjetnicima koji su se okupili s istim ciljem.


Clémence Caillouel: DALILI
Barcelona/Berlin
11.3. - 24.3.2016.
Klaunsko-dramski solo performans
Work in progress: 23. ožujka 2016, 21h/Žonglerska dvorana

Koncept i izvedba: Clémence Caillouel

Klaunski dramski solo inspiriran je dramatičnim životom diva pjevačice Dalide. Dalili, Clémencin lik, vjeruje da je slavna Dalida te odlazi na turneju cestom po Europi. Izgubljena je u snovima i umu. Kroz ovaj projekt autorica želi povezati glumačke tehnike koje je učila četiri godine s Jessicom Walker u Experimental Laboratorio Teatro of Barcelona, s klaunskim tehnikama koje je razvijala posljednjih godinu dana s Fanny Giraud u Barceloni, Thomasom Plattnerom u Berlinu te Pablom Ibarluzeom u Bilbau. Prvi dio predstave nastao je u sklopu rezidencijalnog programa Pabla Ibarluzea u YindeYan kazalištu u Bilbau u Španjolskoj, između 29. lipnja i 20. srpnja 2015.

Clémence Caillouel je započela izvođačku karijeru s Papillon Noir Théâtre i redateljem Charlijem Venturinijem, da bi potom nastavila izobrazbu u fizičkom i imagističkom teatru kod Lulu Berthon te se usavršavala studirajući sistem Stanislavskog na Bjeloruskoj umjetničkoj akademiji u Minsku. 2010. seli u Barcelonu i priključuje se Experimental Teatro Laboratorio of Barcelona u kojem započinje suradnju s redateljicom Jessicom Walker s kojom u lipnju 2014. i dovršava svoju monodramu Paulina, a na kojoj je počela raditi 2013. i koju je brusila na španjolskoj turneji. Paulina je gostovala na 18. FAKI-ju.

Raúl Ornelas Aguirre: DANAS NISAM DOBIO POLJUBAC (TODAY I HAVEN'T BEEN KISSED)

Barcelona
6.3. - 28.3.2016.
Refleksivni dramsko-fizički solo performans protiv nasilja
Premijera: 27.3.2016. 21h/Žonglerska dvorana

Tekst i izvedba: Raúl Ornelas Aguirre

Refleksivni dramsko-fizički performans o nasilju, oružju, vojsci i njihovim oprekama, inspiriran je teorijama o muškom identitetu kojima suprotstavlja osobno iskustvo glume i izvedbe. Predstava donosi opise i analize brojnih rituala o prijelazu iz dječačkog u odraslo doba, istražujući podrijetlo nasilja od Papue Nove Gvineje do Meksika. Raúl je ovaj performans pripremao od siječnja do lipnja 2015. te on trenutno traje 30 minuta. U sklopu rezidencije SubScene Raul će produžiti i dovršiti predstavu, ulazeći dublje u materijal, radeći na videu, oblikovanju svjetla i zvuka te titlovima na engleskom jeziku.

Raúl Ornelas AGUIRRE je započeo svoju glumačku karijeru s amaterskim i studentskim grupama da bi se 2010. priključio Eksperimentalnom kazališnom laboratoriju (Teatro Laboratorio) u Barceloni. Master je fikcije na filmu. Bavi se fotografijom i videom. Od 2014. podučava izvedbene tehnike u Društvenom centru te nastupa s Posljednjim poljupcem Lobe Lamar u Španjolskoj, s kojim gostuje i na 18. FAKI-ju.


SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride novopokrenuti je projekt kojeg u partnerstvu provode Autonomni kulturni centar Attack i Udruga Cirkorama unutar AKC Medika. Projekt je neprofitnog karaktera, a za cilj ima afirmiranje i povezivanje avangardnih i eksperimentalnih izvedbenih umjetnika iz Hrvatske, regije i svijeta, neovisno o žanru, stilu i razdoblju kojem pripadaju. Razvija i promovira eksperimentalne strategije za privlačenje nove publike i uspostavljanje suvremenog umjetničkog diskursa. SubScena za kazalište, izvedbene umjetnosti i ostale hibride potiče svaki umjetnički opravdan, radikalan ili suptilan, postupak stvaranja izvedbe.