Decembarski pozdrav!Novi izgled našeg sajta zlipodstanar.com i nova priča na tom sajtu - Tko pjeva o Marini, zlo ne misli!
Da sam ovu priču pokušao napisati prije dvadeset godina, ne bih je napisao. Prvi razlog je taj što nisam imao kompjuter, osim commodorea 64 (ali na njemu sam i glavu jedva znao naštimati), a poludio bih od pisaće mašine jer na njoj nikad nisam mogao napisati niti jedan red, a da ne pogriješim. U rijetkim situacijama sam ipak uspijevao, ali bih već u narednom redu napravio dvije greške, a u sljedećem tri, pa bih crven u licu iščupao papir, zgužvao ga, a onda ga s terase degažirao u susjedno dvorište poput golmana Branka Davidovića.
Drugi problem bi nastao zato što nikako ne bih mogao tako brzo saznati ko je sve pjevao o Marini. Sad imamo YouTube pa je takva informacija lako dostupna. Sada je sve mnogo lakše, možete diskografiju neke grupe dobiti za sat ili dva ne izlazeći iz svoje sobe, dok ste nekad morali putovati po gradovima i obilaziti berze ploča. Ali nestalo je nečeg lijepog iz tih starih vremena. Kako to izvrsno kaže kanadski zli podstanar, moj saradnik Janković: "Sad možeš kupiti seme i zasaditi čitavo polje deteline sa četiri lista. Nije li to tužno?"
Treće, tada osim rijetkih pisama i nešto češćih školskih sastavaka, ništa nisam ni pisao. To je zato što u školi djecu tjeraju od čitanja dajući im dosadne knjige za lektiru, pa djeca misle da je pisanje jako dosadno i da je predviđeno za one koji ništa drugo ne znaju, pa ni pisati, te da je zabavnije rezati šperploče pilicama koje traju koliko i prosječna pjesma o Marini, a onda pucaju.
Ima još razloga, ali ne može najava priče biti duža od nje same. Evo, reći ću i to, tada sam poznavao mnogo manje ljudi nego danas, samim tim i manje djevojaka, pa i manje Marina.
Pročitaj ovu priču obavezno. Jer, kad se vidimo sljedeći put, ja ću te pitati šta je u njoj pisalo. Pitanja neće biti laka. A ja lako dajem jedinice. Čak i Marinama.
Sutra počinje zima.
Нема коментара:
Постави коментар