15. 4. 2011.

In memoriam: Brana Crnčević

::: BEOGRAD :::

Nakon duge i teške bolesti u Beogradu je u 76. godini umro književnik Brana Crnčević, čovek čija je nacionalistička delatnost u poslednje dve decenije daleko nadmašila njegovu profesionalnu karijeru
Rođen 1935. godine u Rumi, studirao je na Filozofskom fakultetu u Beogradu. U dugoj novinarskoj karijeri pisao je za razne listove i časopise, među kojima su Duga, Nin, Jež, Politika, poslednjih godina Pečat. Pisao je literaturu za decu, romane, aforizme, priče, televizijske drame, pesme... Dobitnik je nagrade „Zmajevih dečijih igara” za stvaralački doprinos savremenom izrazu u književnosti za decu, 1987. godine.
Pored književne karijere, još važnije je Crnčevićevo političko angažovanje. Među prvima je podržao Slobodana Miloševića s kojim je bio dobar prijatelj. Godine 1990. izabran je za predsednika Matice iseljenika Srbije i ostao upamćen kao jedan od žestokih nacionalista koji je iz sve snage branio ratnu politiku Slobodana Miloševića. Bio je redovan gost u Kninu, u tzv. Republici Srpskoj Krajini, miljenik likova kakvi su Milan Martić ili Goran Hadžić. Nije propustio priliku da postane odličan prijatelj Radovana Karadžića i Ratka Mladića: bio je počasni član Srpske demokratske stranke, a od 1996. darovan titulom „senatora“ Šumske. Aktivno je učestvovao u odbrani Radovana Karadžića u različitim Odborima koji su stvarani u zemlji i inostranstvu.
Po odlasku Vojislava Šešelja u Hag učlanjuje se u SRS, ali nakon cepanja te stranke na dve političke opcije odlazi za Tomislavom Nikolićem u SNS. Njegove poslednje političke aktivnosti vezuju se za peticije koje potpisao u odbranu Vojislava Koštunice i Bože Vučurevića.

14. 4. 2011.

Književnik sa političkim belegom

::: BEOGRAD :::

Književnik i jedan od osnivača Srpske napredne stranke Branislav–Brana Crnčević (78) preminuo je juče rano ujutro u 8 h Beogradu nakon teške bolesti.
„Odlaskom Brane Crnčevića Srbija je izgubila još jednog velikana domaće književnosti, čija su dela služila mnogim generacijama kao inspiracija, a ubeđeni smo da će isto tako služiti i onima koji će za nama doći. Njegova politička misao ostaće vodilja srpskim naprednjacima u budućnosti, a njegova uloga u stvaranju Srpske napredne stranke i u ostvarenju svih njenih uspeha nikada neće biti zaboravljena“, navodi se u saopštenju SNS.
Rodom iz Kovačice, Crnčević je studirao na Filozofskom fakultetu u Beogradu. Neko vreme je radio kao službenik u pivari u Novom Sadu, ali je pravu karijeru započeo kao novinar i urednik u listovima „Jež“, „Duga“ i „Mali jež“, a kasnije je postao kolumnista „Politike“ i NIN-a.
Prvu knjigu za decu „Bosonogi i nebo“ objavljuje 1963. godine, a potom i prvu zbirku aforizama „Piši kao što ćutiš“. Autor je mnogih knjiga za decu i romana, kao i zbirki aforizama, priča i pesama. Kao pisac za decu dobio je nagradu Zmajevih dečjih igara.
Ipak, tokom poslednjih dvadesetak godina bio je mnogo aktivniji na političkoj sceni Srbije nego kao književnik. Politički se naročito aktivirao početkom devedesetih godina, kada je bio predsednik Matice iseljenika Srbije. U to vreme je postao i blizak prijatelj Slobodana Miloševića, čiju je politiku zdušno branio. O odnosu između književnog i političkog angažmana govorio je i za „Blic“ 2003. godine.
„Kada je Milošević bio na vlasti, pisao sam retko i malo. Više sam govorio. I moj se, meni nepotreban, politički rejting povećavao, a književni smanjivao“, rekao je tada Crnčević.
U narednom periodu je izgradio imidž jednog od vodećih intelektualaca srpske desnice, a nije se klonio ni direktnog stranačkog angažmana. Bio je naročito blizak Srpskoj radikalnoj stranci, u koju se učlanjuje posle odlaska Vojislava Šešelja u Hag. Nakon cepanja te stranke, priključuje se pristalicama Tomislava Nikolića i postaje član Predsedništva Srpske napredne stranke.
Uprkos čestim optužbama za šovinizam i govor mržnje, on je tvrdio da ideološki nije opredeljen.
„Radio sam uvek na osnovu pravog ili pogrešnog razumevanja vremena. Danas je to smešno reći, ali sam uvek mrzeo sve ideologije. A i danas sam protiv svake ideološke crkve“, rekao je Crnčević za „Blic“ 2003. godine.

(izvor --- BLIC, BG)

11. 4. 2011.

Film o „Bijelom dugmetu“ u SAD

Na prestižnom Univerzitetu Kolumbija u Njujorku u četvrtak je prikazan film “Bijelo dugme”, u režiji Igora Stoimenova, nakon čega je autor razgovarao sa studentima.
Film je prikazan na Hariman institutu za ruske, evroazijske i istočnoevropske studije, a privukao je veliku pažnju te je opšti zaključak onih koji su bili prisutni na projekciji da je ovo bilo uzbudljivije od mnogih dokumentaraca koji su tamo ranije prikazivani. Film je u nekim segmentima, kada je popularnost grupe “Bijelo dugme” u pitanju, poređen sa dokumentarcima o sastavima kao što su The Rolling Stones ili The Beatles, a nakon projekcije reditelj Igor Stoimenov je objasnio svoje viđenje filma kao portreta evolucije i nestanka Jugoslavije, pre nego što se radi o klasičnom muzičkom dokumentarcu.
- Ja u stvari nisam veliki fan “Bijelog dugmeta” - zaključio je Stoimenov.
Krajem aprila film će biti prikazan i na festivalu u Los Anđelesu.
(izvor --- BLIC, BG)

10. 4. 2011.

Kusturica za sva (pa i ova) vremena...

Za prisustvo Kuste u medijima dovoljna je i fotografija a ne i propratni tekst.
Umesto propratnog i odgovarajućeg teksta evo komentara iz BLICA.
Ima on svojih oponenata... Nije da ih nema... Dakle, ima ih.

Pomoc
Nedelja, 10. 04. 2011. 11:29h
neregistrovan korisnik
Zasto vlada Srbije ne da emiru pare za izgradnju Mecavnika?Velikog umetnika su primili kod nas.Sad bi morali da mu omoguce da ostvari sve projekte koje je zamilsio.Malo je tuzno kad ovaakav kolos mora da prihvata razne poslove,pise knjige i da mu se dodeljuju nagrade da bi nastavio sa zapocetim poslom.I mi izbgjelice iz Krajine cemo organizovati akciju prikupljanja para za Kustu.

Zlatko
Nedelja, 10. 04. 2011. 09:22h
neregistrovan korisnik
Fali para?Presusile donacije iz "patriotskih" fondova,pa mora malo i da se radi....strasno.Mecavnik iznad svega!?

Nemanjanemapara
Nedelja, 10. 04. 2011. 01:57h
neregistrovan korisnik
Toliko svestran covek, reditelj, glumac, knjizevnik, muzicar, pesnik, slikar i ko zna sta jos a nema pare za Mecavnik.
Otvori brale kafanu pa da te Bog vidi.

(izvor --- BLIC)

9. 4. 2011.

Bezvredni kritičar

:: BEOGRAD :::

Lepo je kada beogradska POLITIKA svoj prostor ustupi bezvrednim ljudima. Onda se i običan čovek s pravom (po)nada da će i on jednoga dana dospeti na stranice POLITIKE.
Šta je on manje vredan od jednog Milete Aćimovića Ivkova, književnog kritičara ovdašnjeg, na primer?!
Na ovom blogu je sasvim dovoljno, čak i previše, o njemu. Ostatak u Kulturnom dodatku cenjene nam i poštovane POLITIKE (još iz vremena Sl. Miloševića kada je bila poznata kao - SLOBODANKA).

Nemaju Srbi para... Kriza!

::: Beograd :::

Seecult je objavio da je "Odložen Brajan Feri" dok "otkazan Elton Džon".
Šta nam to govori?! Da Srbi, pa tako i Beograđani nemaju para... Nemaju oni ni drugih stvari i stvarčica, ali eto pare ispale najvažnije...
Tako da se urednik bloga EX YU VESTI u ime Beograđana pa tako i Srba izvinjava i g-dinu Feriju i g-dinu Džonu što ovoga proleća neće posetiti prestonicu Srbije.


Retka Zverka: DOB

DOB

U ranomladenačkoj mi dobi
Solidna rupa DOB je bio.

Restaurirani, sterilni, odvratni
Više nije ni za koji moj.

Fuck you USAID & CIA!

Biću veseli mužjačić,
Podići ću zadnju nožicu i
Popišati se na NJ.

Table zahvalnosti (tj. idolopoklonstva) na sporednom ulazu,
Spomenici "milosrdnim" bombarderima.

Vazalno, bolesno ime sale na prvom spratu,
Udvorički - za šaku pišljivih zelembaća.

Neslobodno kretanje, obezbeđenje
Naređuje pitanjima, "usmerava".

Hol (šuplji), kao ulazak u "hram" McDonalds,
Garderoba (?!), ušminkane livrejisane mlade razvodnice (?!).

Cene pića jake,
Ma kakvi jake - ubijaju.

Ne, moja (aktuelna) dob nije za novi DOB!

8. 4. 2011.

Radionica: "Čudo tehnike: knjige svima"

::: BEOGRAD :::
Време
уторак, април 12 · 3:00 по подне - 6:00 по подне
Место
CZKD, Bircaninova 21

Hardware: Voja Antonić
Software: Marcell Mars
Vrijeme: 12.4. - 15.4.2011.
Mjesto: Učitelj neznalica i njegovi komiteti – CZKD, Bircaninova 21
Kontakt osobe za prijavljivanje:
ki.ber@kom.uni.st ili noa.treister@gmail.com
Naše doba , osim što je poštanske marke ucinilo izlišnim, preporodilo je proizvodnju i distribuciju znanja. Terabajti znanja godinama su se skrivali iza exabajta zabave koji su se skidali i skidali, pa bi neki ljuti ljudi sudski skidali Napster, Gnutellu, LimeWire, Kaazau, The Pirate Bay.

U svakoj novoj sezoni borbe za pravo na skidanje znanja i zabave razvijatelji bi razvili sve napredniju mrežnu tehnologiju, a korisnici bi naučili sve naprednije vještine razmjene. Ljuti ljudi bi svaku sezonu započeli ljutim proganjanjem svega što se kreće mrežom.

Nova sezona razvoja tehnologije i pripadajućih vještina korištenja donosi nam mogućnost stvaranja biblioteke u kojoj su knjige dostupne svima. Nema rezervacije, čekanja, a niti plaćanja zakasnina. Terabajti znanja više se ne skrivaju iza exabajta zabave.

Filatelija ima svoj miris i romantični prizvuk.

Sudjelovanje u stvaranju knjižnice najvažnjih knjiga dostupnih svima ima svoje "nitko ____ i nikada ____".

Na radionici "Čudo tehnike: knjige svima" podjelit ćemo znanje i vještine:

* kako naći knjige na Internetu: library.nu, ebookee.com, aaaaarg.org
* kako katalogizirati knjige (npr. BibTex...)
* kako razmjeniti knjige i kataloge
* kako stapati kataloge s drugima u jedinstvenu biblioteku dostupnu svima
* kako knjigu prebaciti, a onda i čitati na elektronskim čitačima (npr. Amazon Kindle, B&N Nook, Sony PRS-*, BeBook Neo, Apple iPad...)
* kako koristiti elektronski čitač (prilagoditi prikaz, anotacije, bookmark, rječnik...)
* kako automatizirati pripremu bibliografskih podataka za pisanje znanstvenih članaka
* kako istraživati u (mrežnoj) suradnji

Za one knjige koje ne možemo naći na Internetu izgradit ćemo digitalizator knjiga i naučiti kako ih skenirati, konvertirati u tekst i katalogizirati.

Mylutin [in concert]

::: BEOGRAD :::
Време
четвртак, април 14 у 9:00 по подне - април 15 у 1:00 пре подне
Место
[panic room] žica

Mylutin je umetničko ime iza koga se krije poznati beogradski filmski underground režiser Milutin Petrović. Takođe osnivač kultnog Novog Radio Beograda.

Hodajući na tankoj ivici undergound scene sve vreme delujući i izgledajući kao da je deo mainstreama Milutin potpuno neočekivano izbacuje uzbudljiv, neodoljiv i veoma dobar blues doživljaj.

Iako je poznat odranije u svetu muzike kao jedan od pevača u bendu Heroji koji je delovao krajem osamdesetih, Mylutin nam je sada predstavio potpuno novi način izražavanja u kome ne daje mesta nikakvom kompromisu. Njegov izraz je u tradiciji novih heroja blues scene kao što su Black Keys i ne daje prostora nekakvoj izvođačkoj dogmi u njegovoj interpretaciji bluesa. Minimalno, uz akustičnu gitaru i glas uz pomoć pratećih vokala Tamare i Olivera (Kriške), Mylutin nas nepretenciozno vodi kroz slike koje smo sve vreme upijali sa velikog platna donoseći nam osećanje izgubljenih snova kao u nekom westernu u kome vam pustinjski pesak udara u oči.

U sredu 16. marta u [panic room] žica možete čuti dosadašnji snimljeni materijal koji možete preuzeti sa www.wix.com/mylutin/music, a takođe će te noći uslediti pokušaj snimanja novih pesama. Budite deo toga.

(izvor --- FACEBOOK)

4. 4. 2011.

Šta je nama 4. april?


::: BEOGRAD :::
Nekada se sa omladinom nije dalo zajebavati. Nekada studenti i srednjoškolci nisu vapili da neko „cuje njihov glas“, vec su se aktivno i organizovano borili za svoja prava i svoju buducnost. Nekada se moglo reci „na mladima svet ostaje“. Danas ta recenica ne znaci ništa. Ona je samo poštapalica matorih za neobavezan razgovor.
Današnji dan, 4. april podseca nas koliko važnu istorijsku ulogu omladina ima u progresivnim društvenim promenama. Kada su, sredinom tridesetih godina prošlog veka, korupcija, represija i fašizam divljali Kraljevinom Jugoslavijom, omladina je uzvratila udarac! Studenti, zajedno sa srednjoškolcima, organizuju se i žestoko bore za svoja prava. Država je svim silama pokušala da uništi studentski pokret. Sudovi su najaktivnije studente slali u višegradski logor, a klubovi borbenih studenata su zabranjivani. Jedan student je ubijen u sukobima sa policijom, a stotine su pohapšene.

To nije zaplašilo studente. Napotiv, oni su sve masovnije izlazili na ulice, blokirali fakultete i isticali sve radikalnije zahteve. Univerzitetske vlasti se ukljucuju u državnu represiju. Oduzimanjem semestara pobunjenim studentima i uvodenjem Univerzitetske straže (policije) koja je trebalo da održava red na fakultetima. Prvo su slali nepokorne studenate u logore, a onda su pokušali da ceo Univerzitet pretvore u logor.

Kao reakciju na to, 3. aprila 1936. studenti proglašavaju generalni štrajk na Univerzitetu. Na svim fakultetima se održavaju studentski zborovi. Država, kao i uvek u trenucima velike krize, pored policije na studente šalje i fašiste, svoje verne sluge. Mladi Ljoticevci pokušavaju da uzurpiraju blokadu. Na taj nacin žele da stvore utisak da su studenti nesložni, da su medusobno zavadena deca koja zapravo ne znaju šta hoce, pa se bune iz obesti. Narednog dana, 4. aprila 1936, mladi Ljoticevac – uzoran omladinac koji brani ustavni poredak, ubija studenta prava Žarka Marinovica. Kao i svaki vitez svoje otadžbine, on to radi herojski. Nožem. Sa leda. Tri puta!

Sva jugoslovenska studentarija oštro reaguje. Zagreb i Ljubljana pružaju podršku beogradskim studentima, a poruke solidarnosti šalju se iz Sofije, Praga, Pariza... Sahrana 6. aprila 1936. prerasla je u žestok sukob studenata i policije. Studenti nisu poklekli. Na kraju, 28. aprila država pristaje da ispuni sve studentske zahteve, a Rektor podnosi ostavku. Svoju pobedu, studenti su obznanili proglasom javnosti, a 4. april su proglasili za svoj dan. Dan kada obeležavamo neciju smrt, da bi se podsetili za šta je taj neko živeo.

Ta generacija studenata je nekoliko godina kasnije u odbrani svojih prava uzela oružje u ruke. U Drugom svetskom ratu poginulo je šest hiljda studenata Univerziteta u Beogradu, od ukupnih devet hiljada. To je generacija koja je pokušala da promeni svet u skladu sa svojim uverenjima, u želji da stvori pravednije društvo. Oni se nisu pokoravali tudoj volji i nisu se „pomirili sa realnošcu“. Oni su znali da mi, obicni ljudi, ukoliko delujemo zajedno imamo moc da prema svojoj volji oblikujemo drušvo u kome živimo.

Kroz citavo školovanje uce nas da prihvatimo ovaj neljudski sistem i da ga ne dovodimo u pitanje. Kada dodemo na studije, obrazuju nas da budemo strucnjaci i upravljaci koji treba da služe i održavaju ovaj sistem. Sada dok smo mladi, dok osecamo svu nepravdu ovakvog društva, dok još nismo preokupirani preživljavanjem pa imamo vremena da o tome razmišljamo, treba da se ukljucimo u borbu za pravednije društvo. Ako to ne uradimo, sistem ce nas pojesti, slomiti nam kicmu, i napraviti od nas poslušne sluge, otudene robote. U svojoj borbi, mi ucimo kako da budemo ljudi i branimo svoje dostojanstvo i samopoštovanje, a tome nas ni Univerzitet ni Država nikada ne bi naucili.

Necemo da prihvatimo njihova pravila. Necemo da ucestvujemo u surovoj eksploataciji radnog naroda. Necemo da budemo nicije marionete.

Hocemo svoj život. Hocemo svoje snove. Hocemo svoju slobodu.

Oni nam nece dati ništa. Uzecemo sami ono što nam pripada!

Sindikat obrazovanja
Anarhosindikalisticka inicijativa
_______________________________________________
asi-saopstenja mejling lista
asi-saopstenja@inicijativa.org
https://ouroboros.iwa-ait.org/mailman/listinfo/asi-saopstenja

3. 4. 2011.

4. APRILA OMLADINA UZVRAĆA UDARAC

::: BEOGRAD :::
Vreme --- ponedeljak, 4. april 17:00 h - 20:00 h
Mesto --- Trg republike

Dosta je bilo! Svakog dana tonemo sve dublje i svima je jasno da je život u Srbiji postao nepodnošljiv. Posla nema. Inflacija jede plate. Guraju nas u stanje apatije i beznađa kako bi nas lakše kontrolisali. Tajkuni i njihovi političari, jedini koji u zemlji žive dobro, poručuju nam da smo neradnici koji su sami krivi za sopstveno siromaštvo.
Vlast i opozicija se utrkuju za glasove, a niko od njih ne radi ništa da nam zaista bude... bolje. Umeju samo da obećavaju i krše obećanja! Rasprodaju šta stignu, preduzeća zvrje prazna, ekonomija je uništena. Preko milion ljudi je nezaposleno: starije generacije su ostale bez posla, a mladi mogu da se zaposle samo kod Miškovića i sličnih bandita, da bi za mizernu platu trpeli omalovažavanja. Zamajavali su nas pričom o belom šengenu. Ko sada ima para da ode bilo gde? Stranački podmlaci koji putuju po zemlji i inostranstvu i blamiraju se svojim izjavama u javnosti.
Srbija nije jedina zemlja u kojoj vladaju korupcija i samovolja stranačkih prevaranata i čija budućnost zavisi od interesa birokrata i krvopija iz MMF, EU, SAD, Rusije i ostalih "velikih igrača". Danas je vreme kada po celom svetu narodi ustaju protiv lopova sa vlasti, od Tunisa, preko Hrvatske do SAD. Šta mi kog đavola čekamo?!
Protesti opljačkanih radnika sve su učestaliji, protestuju i studenti i mnogi drugi koji su obespravljeni. Ipak, svi smo do sada ostali izolovani jedni od drugih. Policija nas zatvara u kordone, hapsi i prebija. Jure klince koji piju po parkovima, a narko-bosovi i ostali kriminalci su "uspešni preduzetnici". 150,000 nadzornih kamera samo u Beogradu, zabrana kupovine alkohola posle 10 uveče, komunalna policija po autobusima, žandarmerija po uličnim ćoškovima, preventivna hapšenja... Na nama je da plaćamo sve veće poreze, da se snađemo za posao, obrazovanje, zdravlje i da ĆUTIMO!
Ovakvo stanje se ne može menjati na izborima na kojima biramo između onih koji su sada na vlasti i onih koji su se na vlasti već pokazali - onih koji odgovaraju svojim finansijerima, a ne narodu!
DOSTA JE BILO!

::: ::::
*4. APRILA U 17 ČASOVA okupićemo se na Trgu republike da sa gorčinom obeležimo Dan studenata - svih nas koji ne možemo sebi da priuštimo studiranje koje sve više postaje privilegija bogatih i svih nas koji ćemo sutra svoju diplomu moći samo da okačimo o klin! Ovo više nije dan studenata - ovo je dan MLADIH I NEZAPOSLENIH KOJI USTAJU ZA SVOJA PRAVA!

****
PROSLEDI OVU STRANICU SVIMA KOJE ZNAŠ! ISPIŠI GRAFITE PO SVOM KRAJU KOJI POZIVAJU NA PROTEST! PROŠIRIMO PROTESTE PO CELOJ ZEMLJI! NEĆEMO DA PLAĆAMO ZA NJIHOVU KRIZU!

1. 4. 2011.

Aprilski susreti u SKC-u

::: BEOGRAD :::

Ispred Studentskog kulturnog centra večeras (19) počinju Aprilski susreti nastupom „Gerilin đubrofonijskog orkestra“, koji svira i improvizuje na instrumentima sastavljenim od đubreta.
Orkestar će pozvati publiku da se priključi koncertu, a zatim će je provesti kroz galerije SKC-a, da bi se ova bučna tura završila zvaničnim otvaranjem Festivala proširenih medija u Velikoj sali uz popularni interaktivni performans „Zabuna na sceni.01”.
Usput, posetioci će obići izložbu radova Studija za 3D, karakter animaciju u Galeriji „Cirkus“, pogledati „Male formate” u galeriji.
Atraktivni projekat „Ambivalens“ Milane Paunović biće predstavljen u „Srećnoj galeriji“, a od 22.30 u Velikoj sali nastupiće bend “Danas svi znaju da igraju fudbal”.
Aprilski susreti traju do ponedeljka i pored izložbi obuhvatiće i čitav niz atraktivnih sadržaja.
Ulaz na sve programe je besplatan.

(izvor --- BLIC)