23. 10. 2013.

Program kampanje KULTURA U PROTESTU

Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) realizuje do sredine novembra kampanju “Kultura u protestu” u gradovima širom Srbije - u vidu programa 12 organizacija koji preispituju poziciju i ulogu nezavisnih umetnika i radnika u kulturi i umetnosti, uz kritički osvrt na aktuelnu situaciju i marginalizaciju savremene umetničke produkcije. Kampanjom “Kultura u protestu”, NKSS poziva nadležne na svim nivoima, a pre svega Ministarstvo kulture i informisanja, na započinjanje dijaloga o rešavanju nagomilanih problema koji će dovesti do konačnog priznanja značaja nezavisne kulturne scene i omogućiti iskorišćavanje njenog ogromnog potencijala za dalji razvoj celokupnog kulturnog života, ali i edukacije, stvaranja nove publike i unapređenja imidža države u svetu.
U programu učestvuju Kulturni centar Rex, DAH teatar Centar za pozorišna istraživanja, Teatar Mimart, Plavo pozorište, Poezin, Cirkusfera i Udruženje Kreativno usmereno rešavanje situacije (KURS) iz Beograda, MMC Led art iz Novog Sada, Kroz prozor Fabrika iz Zrenjanina/Beograda, Kulturni centar Lift iz Čačka i udruženja “MillenniuM” iz Kragujevca i “Photo Expo” iz Aradca, u saradnji sa organizacijama iz drugih gradova širom zemlje.
Projekti organizacija koje učestvuju u programu “Kultura u protestu” odabrani su na internom konkursu NKSS, u okviru razvojnog projekta podržanog od Fondacije za otvoreno društvo u Srbiji.

PROGRAM KAMPANJE KULTURA U PROTESTU:


Organizacija Cirkusfera izvešće 24. oktobra u 17 sati na Trgu Nikole Pašića u Beogradu uličnu akciju i šetnju “Društvo mrtvih srpskih pesnika” kojom poziva sve na “spektakularno Dada Raskrinkavanje preraspodele robovanja u tranzicionoj burazersko partijskoj ekonomiji naplativih sloboda i likvidnog duha”. “Očekujemo od države da u roku od X dana izgradi srpsku privredu, razvije proizvodnju, izvoz, i zaposli Y ljudi, kako bi se u budžetu stvorio novac za kulturu! Osim toga usled pojave učestalih protesta, nudimo svoje umetničko protestvovanje onima koji su umorni za protest. Za određenu finansijsku naknadu, izvodimo za vas uzorke protestnih koreografija i diskursa, podižemo pesnice ka uzrocima. Povoljno se iznajmljujemo za proteste radnika, malinara, mlekara, rudara,učitelja, manekenki, policajaca, milionera, i ostalih ugroženih grupa, i nudimo usluge kulture u vidu odabranih kulturno umetničkih vradžbina i rutina. U tom smislu očekujemo porast izvođačke tražnje i umetničkih kapaciteta. Ovaj performans sponzoriše Fond za otvoreno društvo, dakle mi smo strani plaćenici. Ali to ne mora da bude tako! Mi želimo da nas plaća srpski konzument!”, poručuje Cirkusfera, koja realizuje akciju “Društvo mrtvih srpskih pesnika” u saradnji sa Stanicom - servisom za savremeni ples i Karkatag kolektivom.

Udruženje građana “MillenniuM” u Kragujevcu organizuje 30. oktobra, u okviru sedmog Kragujevačkog festivala antiratnog i angažovanog filma (KRAF), veče posvećeno nezavisnoj kulturi. U okviru debate “Kultura u protestu”, biće prikazan dokumentarni film “Na sopstveni pogon” (2012) o nezavisnoj kulturnoj sceni, u produkciji NFC “Filmart” iz Požege, nakon čega sledi razgovor na temu: “Uloga i značaj civilnog sektora u kulturi i odnos države prema njemu”, u kojem će učestvovati Darka Radosavljević (Remont, Beograd) i Sunčica Milosavljević (Bazaart), uz moderaciju Vladimira Paunovića (MillenniuM). Biće prikazan i dokumentarni muzički film o upotrebi javnih prostora “Muzički soliter” (2013) Mine Sablić i Aleksandra Papajića, uz razgovor na temu “Upotreba javnih prostora za aktivnosti civilnog sektora i omladinskih organizacija” sa predstavnicima inicijative Ministarstvo prostora iz Beograda. Takođe, biće prikazan dokumentarni film o istoriji filantropije u Kragujevacu „Pioniri građanskog društva“ (2010), u produkciji NVO “MillenniuM” i Agencije “Public”, uz razgovor na temu “Civilni sektor u kulturi - kao budžetska manjina”, u kojem će učestvovati Miroslav Tamburić (Forca, Požega), predstavnici UG “Vido” (Kragujevac) i neformalne grupe “Zid”.

Poezin organizuje 1. i 2. novembra u klubu Panic Room Žica u Beogradu takmičarski Festival slem poezije “Kultura u protestu”, čiji će pobednik dobiti novčanu nagradu i mogućnost nastupa na Slem šampionatu Evrope. Tema Festivala je “katastrofalna situacija u kulturi i dosadašnja nebriga države za savremenu umetnost i savremenu scenu”. Festival će okupiti pesnike i pesnikinje koji će izvoditi na sceni angažovanu poeziju u okviru zadate teme, a pobednik će dobiti novčanu nagradu u iznosu od 20.000 dinara i mogućnost da, kao i 2012. godine, nastupi kao beogradski i srpski slem šampion na Slem šampionatu Evrope. Žiri čine: Milan Mijatović, Dragoslava Barzut, Siniša Stojanović, Biljana Kosmogina i Tomislav Naumovski, a zainteresovani mogu da se prijave preko linka http://www.poezin.net/prijava-za-poetski-klabing/

Teatar Mimart realizovaće 4. novembra projekat “SOS” koji obuhvata ulični performans i projekciju kratkih umetničkih filmova o mogućim rešenjima za izlazak kulture iz krize na platou ispred Kulturnog centra Beograda (pop up prostor), kao i specijalno izdanje “Delikatesnog ponedeljka” u Kulturnom centru Grad iste večeri, u saradnji sa udruženjem SEEcult.org. Tokom umetničke kulinarske večeri "SOS", posetiocima će biti kuvani razni sosovi, uz prisustvo performera i projekciju odabranih kratkih filmova i video zapisa umetnika koji jezikom kulinarskih veština pravljenja sosa nude moguće recepte za spas kulture.

Kroz prozor fabrika poziva na predstavu “Nemam da platim, neću da platim” 1. i 8. novembra u Teatru Le Studio u Beogradu - komediju Darija Foa, u režiji Žan Baptista Demarnjija (Jean-Baptiste Demarigny), koja nudi mogućnost da se “smejemo sebi i svojoj bedi, svom osećaju nemoći, arogantnosti političara, pohlepi najbogatijih…” Drama Daria Foa je adaptirana u srpski kontekst, pa počinje sa dva protesta, od kojih je jedan u supermarketu zbog poskupljenja robe, a drugi u fabrici zbog neuspešne privatizacije. Ti spontani događaji pokreću dva ključna pitanja u dve radničke srpske porodice: da li je moguće i dalje sedeti skrštenih ruku i čekati... ili se ne može više, i mora se nešto preduzeti. I jedan i drugi izbor, imaju svoje razloge za, ali i svoje posledice.

 Plavo pozorište učestvuje u programu “Kultura u protestu” predstavom “Ostrvo cveća”, u režiji Nenada Čolića, čija je evropska premijera održana 27. septembra u Bilefeldu u Nemačkoj, na festivalu “Prenošenje baklje: nasleđe i očuvanje u savremenom pozorištu”. Reditelj i osnivač Plavog pozorišta Nenad Čolić učestvovao je tom prilikom i u panel diskusiji “Strast ili profesija? Razlozi za bavljenje kreativnim stvaralaštvom”, u kojoj se osvrnuo i na stanje nezavisne kulture u Srbiji danas. Plavo pozorište trenutno radi na verziji predstave “Soba cveća” na srpskom jeziku, a beogradska premijera planirana je za kraj oktobra - početak novembra.

Multimedijalni centar Led art realizovaće akciju “ŠOK koferi” kojima radikalizuje ideju Šok galerije kao najmanjeg izlagačkog prostora na Balkanu. Akcija je nastala kao odgovor i interpretacija ovogodišnjih rezultata konkursa Gradske uprave za kulturu Novog Sada koja je MMC Led art ostavila bez ikakvih sredstava za rad. ŠOK koferi sadrže: slikovnicu (kratka istorija protesta Leda art 1993-2013, zaključno sa izložbom “Slučaj rezultata konkursa GUK 2013.”), brošuru (izložba “Slučaj rezultata konkursa GUK 2013.”), plakat/mapu (plakat predstavlja mapu ŠOK zadruge, pozicije izgrađenih šok galerija u Novom Sadu i njihove fotografije), kao i prilog u vidu publikacija Led arta, majica i drugog materijala.

Organizacija Photo Expo učestvuje u programu kampanje “Kultura u protestu” regionalnim projektom “Dokumentarni vez”, u okviru kojeg organizuje dvonedeljnu radionicu u javnom prostoru “Vezna kancelarija” u Aradcu. Učesnici su pozvani da predlože teme u vezi sa svojim okruženjem koje će biti reprezentovane u tehnici veza na platnu, a završna tapiserija, koja će nastati spajanjem svih komada, predstavljaće prostor komunikacije i razmene među najrazličitijim grupama i načinma percipiranja realnosti koji koegzistiraju na istom mestu. Javna prezentacija završne zajedničke tapiserije predviđena je za 5. novembar.

Udruženje Kreativno usmereno rešavanje situacije (KURS) učestvuje projektom “Zidne novine” u cilju problematizovanja trenutnog stanja u kulturi i skretanja pažnje na neizdržive uslove života i produkcije radnica i radnika u kulturi. Kroz ilustracije i kraće tekstove, KURS želi da prikaže probleme u umetničkoj i kulturnoj produkciji kao sastavni deo opšteg lošeg stanja u društvu. “Zidne novine” se ne obraćaju samo stručnoj publici, već svima koji su pogođeni lošim uslovima života i sistemskim uništavanjem osnovnih socijalnih prava.

DAH Teatar Centar za pozorišna istraživanja prikazaće 2. novembra u svom prostoru u Marulićevoj 8 film “Ne/Vidljivi grad” o nastanku istoimenog projekta koji je započet 2005. godine u Beogradu  sa ciljem da multietničku strukturu gradova u Srbiji i bogatstvo različitih etničkih kultura učini vidljivijom. Projekat “Ne/Vidiljvi grad”, realizovan u saradnji sa partnerima iz Danske, Makedonije, Velike Britanije i Francuske, sastojao se od predstava u autobusima gradskog prevoza, koje "pričaju" multietničku istoriju gradova, kulturnih razmena i debata o međuetničkoj toleranciji koje su se odigrale u četiri zemlje. Kroz dokumentarni film o projektu DAH Teatar želi da doprinesem razvoju civilnog društva koje se zasniva na toleranciji.

Kulturni centar Rex učestvuje projektom “NVO u krizi, kriza u NVO” koji podrazumeva izradu priručne publikacije koja sažeto predstavlja motive, metodologiju i prve rezultate aktivističkog istraživanja obavljenog tokom jula 2013. godine u okviru projekta “Mašinsko odeljenje Evropa”. Intervjui koji su tada realizovani sa kulturnim radnicima/cama i aktivistima/tkinjama mapirali su odnose aktera na nezavisnoj kulturnoj sceni u Srbiji prema aktuelnim krizama njihovog funkcionisanja i delovanja, a time i otpore, proteste i druge načine tretmana ili prevazilaženja problema.

Kulturni centar Lift realizovao je 12. oktobra u Čačku tribinu “Afirmativni provincijski čas” o razvoju savremene umetnosti i umetničke prakse u provinciji, na kojoj su učestvovali savremeni vizuelni umetnici iz Mionice (Ana Krstić), Užica (Aleksandar Dimitrijević), Požege (Uroš Pavlović) i Čačka (Bojana Stamenković). Tribina je održana tokom trajanja projekta Umetničke galerije Nadežda Petrović “Mladi 2013”, a gostujući umetnici su, osim učešća u diskusiji, prikazali i svoje radove (skulpture, crteže-murale, video radove, jednodnevne intervencije, instalacije) u javnom prostoru, dajući na taj način podstrek mladim umetnicima za dalji rad.


*Organizatori zadržavaju pravo izmene programa


Više o kampanji “Kultura u protestu” i Asocijaciji NKSS na sajtu: www.nezavisnakultura.net, kao i na Fejsbuk strani Asocijacije.
Asocijacija nezavisna kulturna scena Srbije
a: Sremska 4a, peti sprat, Beograd
t: 011 328 36 72, m: 063 19-66-652
e: koordinator@nezavisnakultura.net

22. 10. 2013.

Pozorišna škola Teatar Poezija - "Eksperimenti o besmrtnosti"

Pozorišna asocijacija Ansambl Miraž organizuje
Pozorišnu školu Teatar Poezija
Eksperimenti o besmrtnosti
novembar 2013. - jun 2014.


I ove godine Ansambl Miraž nastavlja sa radom Pozorišne škole pod nazivom “Teatar Poezija” namenjenoj svima onima koji imaju potrebu za traganjem drugačijih vidika (misli, osećanja, iskustava), za širenjem sopstvenog unutrašnjeg prostora i kreiranjem smisla. Pozorište će se koristiti pre svega kao medij koji omogućava ona iskustva kroz koja često nismo u mogućnosti da prolazimo u svakodnevnom životu ili nismo stimulisani da ih živimo na neki drugačiji način od uobičajenog.
Ovogodišnji program nosi naziv „Eksperimenti o besmrtnosti“ i predviđeno je da rezultira istoime-nom predstavom.
Proces uključuje rad na bazičnim pozorišnim elementima i principima (tipovi energije, percepcija,ekspresija, komunikacija, rizik, hrabrost, kreativnost, imaginacija, fantazija...), i osvešćivanju njihovog značaja za razvijanje sopstvenih potencijala.
Koristeći pozorište kao instrument susretaćemo i oživljavati velike životne teme (Ideal, Smisao, Bog, Smrt, Strah, Pobuna...), i promišljaćemo večita pitanja: Zašto sam ovde? Koji je moj zadatak? Moj smisao? Gde su završili moji veliki snovi iz detinjstva? Koje bih reči uputio Bogu? Šta je zaista smrt? Zašto se plašim? Vredi li pitati se i misliti?..., a sve to u cilju sticanja znanja o životu koja nam naša svakodnevica ne pruža, a koje je neophodno ukoliko želimo da budemo protagonista sopstvenog života.
Program pozorišne škole Teatar Poezija se bazira na pedagoškoj aktivnosti Ansambla Miraž koja se razvijala kao posledica višegodišnjeg učenja od Kulturno-umetničke asocijacije Aletheia iz Milana.

Škola traje šest meseci, od novembra 2013. do juna 2014. Održavaće se svakog petka, u večernjim terminima, u trajanju od 3h, u centru grada. Početak rada planiran je za 15. novembar (petak) 2013. u 20h. Rok za prijavu je 13. novembar 2013. Broj mesta je ograničen.

U ponedeljak 11. novembra u 20h u centru grada biće organizovan susret gde će zainteresovani biti bliže upoznati sa procesom rada.


Prijava i sve dodatne informacije mogu se dobiti putem:
tel: 062 300 180 i 063 827 3568,
 ili e-mail: ansambl.miraz@gmail.com

21. 10. 2013.

Presing i Konkursi regiona na 58. Sajmu knjiga

Presing i Konkursi regiona će  izložiti svoja izdanja na 58. Sajmu knjiga; štand Presinga nalazi se na galeriji hale 1 Beogradskog sajma. Broj štanda je 1519.

Presing je počeo sa radom u martu 2013, od kada smo objavili 24 knjige.
Spisak izdanja se može videti putem linka:

Posetite nas na Sajmu knjiga!
Dobro došli!

18. 10. 2013.

Saopstenje Asocijacije NKSS povodom cenzure umetničkog rada u Novom Sadu

Beograd, 17.10.2013.

Asocijacija Nezavisna kulturna scena Srbije (NKSS) najoštrije osuđuje cenzuru rada mlade novosadske umetnice Danijele Tasić u Kulturnom centru Novog Sada i zahteva od nadležnih da hitno omoguće slobodu umetničkog izražavanja, na šta su obavezni i prema Ustavu Srbije.
Asocijacija NKSS ujedno apeluje na stručnu i najširu javnost da takođe osude svaki vid cenzure i ustanu u odbranu slobode izražavanja.
Neprihvatljiva je ocena direktora KCNS-a Andreja Fajgelja o potrebi razlikovanja cenzure i uređivanja, jer umetnička sloboda ne sme biti bilo čime ograničena.
Uvredljivo danas može biti samo to što se u zvanično sekularnoj državi, i to u 21. veku, cenzuriše umetnički rad pozivanjem na navodnu potrebu zaštite interesa određenih verskih zajednica.
Rad KCNS-a finansira se iz gradskog budžeta, odnosno od poreza svih građana Novog Sada, među kojima su i vernici drugih veroispovesti i ateisti.
Cenzura izložbe u KCNS samo je još jedan primer neprihvatljivog odnosa novosadskih vlasti prema građanima Novog Sada.


Asocijacija NKSS

17. 10. 2013.

Novosadski umetnici povlače svoje izložbe

NOVI SAD, 17. oktobra 2013. 

Umetnici u Novom Sadu nastavili su u četvrtak da iz protesta povlače svoje izložbe iz galerija kojima upravlja Kulturni centar Novog Sada (KCNS), kao znak podrške umetnici Danijeli Tasić, čiji je rad cenzurisao direktor institucije Andrej Fajgelj.

U četvrtak je zatvorena već treća izložba, novosadskog umetnika Borislava Šuputa, koji je povukao izložbu skulptura otvorenu u ponedeljak, 14. oktobra u Likovnom salonu KC, a u sredu je svoju izložbu iz Malog likovnog salona KCNS povukao Dušan Vuletić.

Vuletić je novinarima rekao da umetnici moraju da dignu glas kada postanu žrtve cenzure i represije.

"U vremenu kada umetnička scena u Srbiji jedva i da postoji, odredjeni ljudi bave se suzbijanjem iste. To je sramotno i umetnici na takvu situaciju ne bi smeli da ćute", rekao je Vuletić novosadskim medijima.

On je dodao da ga ne čude ovakvi dogadjaji u domenu kulture jer živimo u "partokratskoj državi u kojoj se konsultuju crkvene strukture i gde su demokratija i sekularizam samo mrtvo slovo na papiru".

Nezadovoljstvo novosadskih umetnika počelo je zatvaranjem izložbe radova studenata master studija Akademije umetnosti u Novom Sadu, koja je iz protesta zatvorena 15. oktobra, nakon što je KCNS zahtevao da jedan od radova bude skinut iz postavke.

Na spornom radu mlade umetnice Danijele Tasić prikana je ljudska figura bez lica na raspeću sa novčanicama u rukama.

(Beta, 17.10.2013)

Pismo novosadskih pisaca ministru kulture

 NOVI SAD -
Pisci članovi Društva književnika Vojvodine (DKV) poslali su danas otvoreno pismo ministru kulture i informisanja Ivanu Tasovcu, povodom sličnog pisma 36 pisaca upućenog Tasovcu pre dva dana, u kojem su ukazali da razgovor bez pisaca Novog Sada i Vojvodine ne može biti razgovor o srpskoj kulturi i kulturi Srbije.

Pisci iz Novog Sada i Vojvodine ističu da problematika književnog prostora ima složeniju strukturu u intelektualnom, ideološkom i geografskom smislu, nego što bi se mogao steći utisak na osnovu zalaganja jedne grupe pisaca.

"Smatramo da jednokratni razgovor, koji se naziva javnom raspravom, o tako važnim pitanjima kao što su politika otkupa knjiga, pomoć izdavaštvu, stvaranju uslova za gradske, regionalne i državne stipendije za  podršku stvaranja novih dela, te problematika podrške prevođenju naše književnosti u svetu, može samo da stvori utisak da je reč o grupi i promociji jedne vrste prava, gde su svi jednaki, a neki jednakiji", ističu autori okupljeni oko DKV.
Napominjući da je u dosadašnjim odnosima pisaca i kulturnih ustanova sa Ministarstvom kulture kritički jezik odbacivan, a dijalog smatran obesvećivanjem vlasti, kulturni poslanici očekuju od Ministarstva i ostalih subjekata koji učestvuju u kulturi da se odreknu "autoritarnih reakcija, narcizma i da umesto ideološke i moralne netrpeljivosti prihvate razgovor", sa uvažavanjem sagovornika.

Stvaraoci iz Vojvodini kritikovali su činjenicu da se "javnom" raspravom naziva rasprava sa piscima koji kroz medije već godinama promovišu, u najvećoj meri, svoje probleme i svoja rešenja i istakli da srpska kultura postoji svuda gde postoje srpski pisci i pisci Srbije, a ne samo u jednom središtu i u polju nekoliko povlašćenih grupa.

Oni traže da se javna rasprava održi u Novom Sadu i napominju da je ovaj grad na severu zemlje intelektualno središte u kojem deluje veći broj značajnih autora, izlaze važni književni časopisi i u kojem se nalaze se važne izdavačke kuće.

"U polju književnosti odvija se jedna vrsta rata za uticaj na svim poljima, favorizovanje i nametanje određenih pisaca omogućuje da oni ostvaruju neobične kulturne uticaje i vrlo je vidljivo da se to dešava uz pomoć politike", navodi se u pismu članova DKV.

Književnici iz Vojvodine ističu da živimo u dobu medija i predrasuda, te da smo svedoci kulturnih događaja koji postoje samo zato što su proizvedeni u medijima.

"Setimo se samo međunarodnih festivala koji to ni po čemu nisu, izdavača koji samo najavljuju svoja epohalna izdanja, pisaca koji isključivo u domaćoj štampi stiču svetsku slavu, onih čija dela nemaju ni kapi krvi, časopisa koji liče na mrtvo more", kažu u DKV i dodaju da tamo gde postoji agresivnost, ne mora da postoji velika kultura, niti velika vizija.

U DKV pozivaju ministra kulture da odbaciti špekulativni duh koji vlada u komisijama, a koji ne vodi računa o reprezentativnosti, stručnosti i nezavisnosti njihovih članova, nego o raznim političkim i parakulturnim naklonostima.

Pisci iz Vojvodine su kao bizarnu i neprihvatljivu ocenili ideju potpisnika prvog pisma o standardizaciji časopisa i njihovom dizajnu, navodeći da se radi o opasnim namerama koje ukidaju kreativnost, pravo na razliku i suštinsku karakteristiku književnosti kao književnosti, uz ponovno uvođenje neke vrste proletkultovske nivelacije.

15. 10. 2013.

Makedonska književnica Liljana Dirjan sledećeg utorka u KC Gradu

::: BEOGRAD :::
Gradska knjižnica/Književni program KC Grada

22.oktobar od 20h

Gošća: LILJANA DIRJAN (Makedonija)

Moderatorka: Tijana Spasić

Pesme Liljane Dirjan u prevodu na srpski čitaće prevodilac i pesnik Duško Novaković.

Makedonska pesnikinja, autorka kratkih priča i urednica Liljana Dirjan boraviće u Beogradu povodom Sajma knjiga, a mi koristimo priliku da ovu izuzetno zanimljivu autorku predstavimo i u okviru književnog programa Kulturnog centra Grad.

Otvoreni kulturni forum iz Cetinja (OKF) objavio je 2009. prevod zbirke "Privatni svjetovi", a odabrane pesme i kratka proza iz ove knjige našli su se i u poznatoj ediciji "Mala kutija" Grupe 484, preko koje su stigli i do srednjoškolaca širom Srbije. Učenica I razreda gimnazije Marija Jeremić dobila je zadatak da sastavi blurb za zadnju koricu, i evo njenih preporuka zašto čitati ove pesme:

- Jer približe osećanje jednostavnog zadovoljstva (griz sočnog voća, miris trave, zelena svila vetra...), a onda i same izazovu takvo osećanje lakoće.

- Jer ove pesme svakodnevici daju ritualan karakter, iznova slaveći ljubav, prirodu, dodir, približavanje.

- Jer intima nije bauk.  


Liljana Dirjan živi i radi u Skoplju. Urednica je u časopisu Sarajevske sveske i jedna od osnivača Nezavisnih pisaca Makedonije. Diplomirala je na Filološkom fakultetu u Skoplju, na grupi za jugoslovensku književnost i makedonski jezik, i bila na studijskom boravku u Parizu, kao stipendistkinja Franucuske vlade i jermenske Fondacije Gubelkijan. Objavila je knjige poezije i kratke proze: Prirodna pojava (1980), Živa mera (1985), Pelin polje (1989), Teška svila (1997) i Privatni svetovi (2007), kao i zbirku kolumni i putopisa Sađ na snjegu (2007). Prevodi: Champ d’abisinthe (Pariz, 1996), Cocoons (SAD, 1999), Tiger Im Diagram (Berlin, 2000), Schwere Seide (Berlin, 2000).

STRAH OD PROMAJE U PANČEVU

KNJIŽEVNI GRAD
Promocija  knjige “Strah od promaje”  Slobodana Bubnjevića
Sreda, 16. oktobar 2013, 20 časova
Kulturni centar PANČEVO
Galerija savremene umetnosti

UČESNICI: Književnik Vuče Žurić i autor

Nakon što je u junu prvi put u Beogradu predstavljena javnosti, izazvavši značajnu pažnju u medijima, što je neobično pošto je reč o knjizi priča, nova zbirka Slobodana Bubnjevića “Strah od promaje” biće predstavljena i u Pančevu, mestu prebivališta autora.
U programu “Književni grad”, u sredu, 16. septembra u 20 časova, poznata književnik iz Pančeva Vule Žurić razgovaraće sa autorom o pričama iz “Straha od promaje”, o likovima, motivima i širem kontekstu u kom se priče pojavljuju.
“Strah od promaje” je druga knjiga Slobodana Bubnjevića (1978), koji, kao autor mlađe generacije, piše prozu i drame. Prošle godine je dobio stipendiju Fonda Borislav Pekić za rukopis romana “Sedmi narod”, koji će biti objavljen nakon “Straha od promaje”.
Književna radionica Rašić je nova izdavačka kuća koju su 2013. osnovali urednici i zaposleni u nekada vodećoj beogradskoj izdavačkoj kući “Stubovi kulture”, nakon što se ona ugasila pod teretom finansijskih problema.


Saznajte više na sajtu www.strahodpromaje.rs

14. 10. 2013.

TREĆI TRG NA BEOGRADSKOM SAJMU KNJIGA 2013.

 Treći Trg na ovogodišnjem Beogradskom sajmu knjiga od 20. do 27. oktobra. 

Štand Trećeg Trga nalaziće se na istom mestu kao i prethodnih godina, u prstenu Hale 1 desno od Info pulta. Novina je što ove godine izlažemo zajedno sa izdavačem literature za decu ENCO BOOK-om.

Između dva sajma objavili smo 18 novih izdanja, 14 knjiga poezija, 2 knjige proze i 2 sveske časopisa Treći Trg. Prilažemo spisak novih izdanja i spisak svih izdanja sa sajamskim cenama.

Posebno smo ponosni na trotomnu antologiju francuske poezije Kolje Mićevića i dve antologije poljske poezije Biserke Rajčić, koje ćemo predstaviti 25. i 26. oktobra u okviru pratećeg programa sajma:

Petak, 25. oktobar u 12 časova, sala Borislav Pekić, Hala 1a

Naziv programa: ŽIVA ANTOLOGIJA FRANCUSKE POEZIJE OD XI DO XX VEKA

 ŽIVA ANTOLOGIJA FRANCUSKE POEZIJE OD XI DO XX VEKA

                       Izbor, prevod i komentari Kolje Mićevića

          Izdavač: Treći Trg, edicija: D.A.N.T.E.O.N, Beograd 2013.

Učestvuju: Mileta Aćimović Ivkov, Dejan Matić, Kolja Mićević, s nakovnjem

Stihove govori Dejan Čavić

 Subota, 26. oktobar u 12 časova, sala Borislav Pekić, Hala 1a

 Naziv programa: ANTOLOGIJE POLJSKE POEZIJE XX I XXI VEKA

   1.  MOJ POLJSKI PESNIČKI XX VEK

         Antologija poljske poezije XX veka

           Izbor, prevod i pogovor Biserka Rajčić

            Izdavač Treći Trg, Beograd, 2012.

  2.  REČNIK MLADE POLJSKE POEZIJE

        Antologija poezije poljskih pesnika rođenih 1960-1990. godine

            Izbor, prevod i pogovor Biserka Rajčić

            Izdavač Treći Trg, Beograd, 2013.

Učestvuju: Biserka Rajčić, Vasa Pavković, Dejan Matić
---------------------
 Pozivamo vas da posetite štand Trećeg Trga (sajam je otvoren za posetioce od nedelje 20. oktobra do nedelje 27. oktobra, svakog dana od 10 do 21 čas),  prisustvujete programima, sretnete autore…

 Na štandu Trećeg Trga knjige će potpisiti: Biserka Rajčić, Kolja Mićević, Stevan Tontić, Vladimir Vukomanović, Milan Dobričić, Predrag Bjelošević, Aleksandar Mandić i drugi autori, o čemu ćemo vas posebno obaveštavati.

 Dobrodošli!

 Vaš Treći Trg

8. 10. 2013.

Zatvara se kultna knjižara "Plato"


(Komentari čitalaca)

Ko god je sedeo u amfiteatru FIlozofskog fakulteta rano ujutru i slusao predavanje zna za cuveni smrad iz kuhinje renomiranog kafica "Plato"!!! Onog cuvenog smrada, koji se lenjo vukao po ionako zagusljuvom amfiteatru i izazivao ti mucninu, koja je trajala nekoliko sati posle! Voleo bih da neko ispita ko je to podrzavao ovaj dil stetan po nas najstariji fakultet. Izdajes takav prostor u centru grada firmi, koja ne samo da ne placa, vec ti i onemogucava cesto zbog smrada i glasne muzike da odrzavas predavanja je SULUDO!!!! ---  (racerx, 8. oktobar 2013 11:41)

Ova vest nema nikakve veze sa kulturom, niti sa ljubiteljima pisane reci(osim sto smo siromasni k'o crkveni misevi, pa vise nemamo novca za knjige), vec sa prostom cinjenicom da ako nesto koristis, moras i da platis. U Platou nije bilo poklanjanja knjiga i besplatnog ispijanja kafe zar ne! Cemu lamentiranje nad zlom sudbinom "kultnog" mesta?! Sve je veoma jednostavno - zakupac nije placao kiriju i to je to. Vlasnik knjizare se neodgovorno poneo prema svojim zaposlenima i prema onima koji su mu izdali prostor. Skupe knjige, a skupo i sve ostalo - razlog zbog koga doticna knjizara nikako ne moze dobiti epitet kultnog mesta. To je prostor potpuno nedostupan citaocu sa prosecnim srpskim primanjem. Lagala bih kad bih rekla da mi je zao. Onima sto zale vlasnika Platoa predlazem da mu ustupe deo svog stana, garaze, podruma, vikendice.. Besplatno, naravno. --- (Bela, 8. oktobar 2013 10:47)

Kao bivsi student Filozofskog iz devedesetih, mogu da kazem da je vecini studenata u to vreme kafic Plato bio nedostupan finansijski, i uvek nam je smetalo sto ne postoji pravi klub kao na drugim fakultetima. Morali smo da kafu pijemo (posto se za drugo nije imalo) na FIloloskom i PMF-u, koji su imali mnogo vise sluha za realno stanje stuedenata u to vreme. Tacno je da su postojale dobre svirke i knjizara je bila ok, ali su drali za kopiranje i sve se to radilo ILEGALNO. Plato je nastao na korupciji i nije mi zao ni najmanje sto se zatvara, narocito kada vidim ono ruglo koje su napravili od ulaza. Nije mu mesto tu, a tolika sentimentalnost onih koji su odatle kretali u proteste nema veze sumornom realnoscu tog prostora. Plato trg ce i dalje tu ostati i moze sigurno da mu se nadje primerenija funkcija. Bar zakupci koji ce da placaju racune. -- (Pedja, 8. oktobar 2013 10:31)

Ne mogu da verujem sta upravo procitah. Da li je moguce da pored dve knjizare, i dva kafica oni ne mogu da se finansijski srede? Ja razumem da su navikli na odredjeni standard, ali ne mogu da razumem da su uspeli da nesposobnim vodjenjem uniste jednu od omiljenih knjizara u gradu. Tuzno je citati da je vise neće biti.. --
(Lee Kas, 8. oktobar 2013 08:38)

Шта има култно у томе да се наплаћују скупе кафе и пива и још скупље књиге ? Дајте некоме ко воли свој град и који ће свом граду дати мало квалитетнији (јефтинији) садржај. Ипак смо ми тамо као студенти одрастали и слушали џез када нигде џез није могао да се чује ... Нека остане иста намена и исти кафић само власник нек се замени. -- (зашто факултет зарађује од издаје?, 8. oktobar 2013 08:15)

nama je plato uzeo robu još 2009, sve prodao, a mi nismo kao proizvodjači dobili ni dinar. u pitanju su suveniri. a pošto smo mali, nismo mogli da blokiramo račune. žao mi je zaposlenih, ali vlasnici su bagra i ovo izbacivanje je mala kazna za njih. a uzimaju toliki novac na svemu. toliko o kultnom mestu. -- (Nervozna, 8. oktobar 2013 07:41)

KULT(Plato je kultno mesto), LEGENDA (legendaran je), NAJVEĆI (jedna od najvećih knjižara u početku), ISTORIJA(svedok mnogih istorijskih dogadjaja), NEBESA (tu su sedeli pripadnici nebeskog naroda), ZLATNE KAŠIČICE (takvim kašičicama su u Platou mešali šećer u produženom espresu dok su u ostatku Evrope znali samo za Mek Donald)...Mitomanija, megalomanija, grandomanija. Dokle bre tako drugovi novinari?! --- (burek, 8. oktobar 2013 07:17)

Legenda jugoslovenske rok muzike Branimir Džoni Štulić, vođa kultne grupe „Azra“, pred Višim sudom u Beogradu vodi parnicu protiv izdavača TD „Plato books“ iz Beograda zbog kršenja autorskih prava.
Tužba se odnosi na kršenje autorskih prava i ugovornih obaveza Štulića i izdavača „Plato books“ iz 2010. godine kada su ugovorili ekskluzivan otkup 1.000 kompleta po 14 knjiga. Pošto je prodao ugovorenu količinu tj prvo izdanje u kratkom roku jos u pretprodaji, „Plato“ je bez dozvole autora ne hajuci, nastavio da štampa, i prodaje ih u zemlji i inostranstvu sve do dana danasnjeg kada nema ni za kiriju. -- (Sanja, 8. oktobar 2013 03:09)

 Vlasnik Platoa je covek koji ne placa prodate knjige drugim izdavackim kucama, vec im duguje tolike pare da su te kuce na rubu opstanka. Naravno da su mnoge od njih prestale da saradjuju sa Platoom, odnosno da prodaju svoje knjige u toj knjizari, ali dugovi su ostali. Da ne pricam o neplacaju prevodiocima, stampanju veceg tiraza knjiga nego sto je placeno i naznaceno u ugovorima itd., itd. Nemate pojma sta se sve ne krije iza izdavacke kuce Plato koja poseduje istoimenu knjizaru. Inace, ja sam knjizaru takodje volela, ali ideja da Ministarstvo kulture pomogne nekom ko je tako ojadio sve unaokolo je blago receno bizarna. To samo govori koliko ljudi povrsno gledaju stvari i daju sebi za pravo da komentarisu iako nisu upuceni u problematiku. -- (Ana, 8. oktobar 2013 00:47)

Zao mi je knjizare. Svake, pa i Platoa. Ipak, bio bi red da se pomene i da je pocetna knjizara zapravo bila kopirnica koja je (nelegalno, naravno) kopirala i prodavala skripte studentima. Sledeci korak je bila prodavnica cd-a (narezanih, piratskih, naravno), jedna od najvecih u gradu koja je radila citavih devedesetih. Kafic i knjizara su dosli kasnije. I koliko god da je Plato izrastao u nesto dobro i pozitivno, nekako mi uvek predstavlja primer legalizacije prvobitno stecenog kapitala (koji je, je li, uvek stecen preko necije grbace). Nikola, 7. oktobar 2013 23:54)

Student sam Filozofskog fakulteta i sećam se kada smo se bunili protiv visokih školarina, rečeno nam je da fakultet nema para, kada smo rekli da je to neistina jer samo od Platoa sigurno uzimaju ogromnu kiriju pošto je jako posećen, pića su im veoma skupa, tu nikad ne sede studenti iako je kafić bukvalno u sklopu fakulteta, rečeno nam je da Plato uopšte ne plaća kiriju! Ej ljudi moji kakva je to mafija, da iznajmiš od fakulteta deo zgrade u centru grada u okviru koga otvoriš knjižaru, kafić sa ogromnom baštom, pekaru, internet kafe i još jednu radnju, a da ne plaćaš zakup. I sad kad im je prvi put zatraženo da plate svoja dugovanja, oni odbijaju i radije će zatvoriti sve lokale. Pa ko su ti vlasnici Platoa, kako ja ne mogu tako u centru Beograda da zauzmem ogroman prostor i godinama da ne plaćam zakup. Ko zna ko stoji iza toga, moguće neka prethodna vrhuška fakulteta, ko zna kakav je to bio sukob interesa i ko je tu na račun studenata zarađivao. Inače školarina na tom fakultetu gde vam nije ništa obezbeđeno, nikakva pomagala, knjige, skripte, oko računara se koljemo, ne možeš naći slobodan da otkucaš rad, da ne govorimo kakve su studentske službe, sekretari i profesori koji te samo gledaju kao vreću sa novcem. E pa to mi plaćamo više od 1000 evra, a Plato nipta. Ma banana država, banana fakultet, banana univerzitet. Treba ispitati tu mafiju i pohapsiti krivce jer je ovo velika bruka i sramota i drago mi je da je konačno objavljena istina. -- (Miki, 7. oktobar 2013 23:29)

(izvor -- B-92)

Tribina Srpskog književnog društva: „Književnost na internetu – portali i časopisi“

::: BEOGRAD :::

Utorak 8. oktobar u 19 časova
Srpsko književno društvo
Francuska 7, Beograd
Razgovor na temu: „Književnost na internetu – portali i časopisi“.
Učestvuju: Vesna Milosavljević (SeeCult), Dušan Gojkov (Balkanski književni glasnik), Dragoljub Igrošanac (Art-Anima), Vladimir Stojnić (Agon), Zoran Ilić (Prozaonline).


28. 9. 2013.

ŽELJKO BEBEK UOČI KONCERTA „INDEXI I PRIJATELJI: SVE OVE GODINE“


(Autor: Haarlem S)

Veliki koncert posvećen jednoj od najharizmatičnijih jugoslovenskih grupa „Indeksi", nazvan po njihovom velikom hitu SVE OVE GODINE, biće održan  10. oktobra u Sava centru, najavila je producentska kuća „Harlem S", organizator koncerta. Ulaznice po ceni od 1.500, 1.900 i 2.300 dinara se prodaju na blagajni Sava centra, prodavnici Jugoton i svim prodajnim mestima Eventima.
Ovo je četvrti koncert koji se poslednjih godina organizuje u čast jedne od najpopularnijih grupa bivše Jugoslavije.  Organizatori najavljuju dvopiočasovno putovanje kroz vreme i nezaboravne trenutke na koncertu. Sudeći po tome da je ostalo još veoma mali broj karata na blagajnama Sava centra i Bilet servisa, jasno je da za dobru muziku uvek ima publike.
Željko Bebek, jedan od neizostavnih pevača na ovim koncertima, i čvrsta karika ovog projekta, od prvog dana učestvuje na koncertima koji su posvećeni Indexima.  Šta za njega znače ovi koncerti posvećeni Indexima , Bebek nam je rekao
:„Imam jaku svest o tome da su Indexi muzička istorija na našim prostorima i da su oni bili toliko dobar bend da je njihov rad ostao zabeležen i da ga vole i današnji tinejdžeri, a vole ih još uvek i oni koji su u vreme Indexa bili tinejdžeri. „
„Smatrao sam da je bitno i lepo da budem deo tog projekta, a ti me koncerti uvek drže u posebnom uzbuđenju jer pevam pesme koje nisu nikada bile na mom repertoaru osim „Sve ove godine“ koju smo izvodili s Dugmetom. A sve su mi te pesme bile uvek drage i lepe. To je moj doprinos da se Indexi i dalje slušaju i da se još jače čuju. I to me čini sretnim i zadovoljnim.Drugi razlog zbog koga se uvek odazovem na koncerte Indexa i prijatelja je saradnja s kvalitetnim muzičarima koji su nekad svirali u Indexima. Tu bih posebno spomenuo Fadila Redžića koji je uistinu kultni basista u Sarajevu koga u njegovom umeću sviranja nikada niko nije uspeo da nadmaši. On i danas sjajno svira što ćete imati prilike da čujete na koncertima. Tu je i Ranko Rihtman, Neno Jurin, Miroslav Šaranović, Kornelije Kovač, Peco Petej. Sve je to sjajna ekipa za svirku i za druženje.“
- Pesme koje izvodite se u jednom delu menjaju svake godine, ali ipak, imate vi i svoju neizostavnu pesmu na ovim koncertima, to je „Plima“.
Zašto uvek „Plima“?
-  „Tu pesmu smatram kutnom pesmom i možda čak i najvažnijom u karijeri  Indexa! S tom su se pesmom Indexi na početku karijere predstavili kao ozbiljan bend neponovljivo dobrog zvuka. Ta pesma je pokazala da Indexi  imaju koncept koji se u to vreme mogao meriti sa svetskom muzičkom scenom toga vremena.  Zapevati tu pesmu je za mene poseban užitak a bitno mi  je i to da kad je pevam, pevam u pratnji živih muzičara tog vremena, članova Indexa. Druga meni omiljena pesma koju volim da pevam je“Sve ove godine“, to je pesma koju smo s Dugmetom otkrili i uvrstili je na svoj repertoar. To  je jedna stvarno vesela ljubavna pesma i uživam da je pevmi jer je publika prepoznaje  i rado je peva sa mnom!“

- Sa Indexima ste povezani i kroz svoju muzičku istoriju a i sada uz ovaj projekat „Indexi i prijatelji“  u sklopu koga pevate u Zagrebu 9. 10. i Beogradu 10.10. U vreme osnivanja Indexa, bili ste član popularne sarajevske grupe Kodeksi. Kakvo je to bilo vreme, vreme  nastanka sarajevske pop-rock škole… Jeste li u to vreme bili svesni da stvarate istoriju  na ovim  prostorima?
- „Nismo bili svesni. U to smo vreme bili mladi zanesenjaci, veliki romantičari, voleli smo muziku i sastajali smo se gotovo u svim sarajevskim kvartovima i pomalo sviruckali. Tražili smo naravno priliku i da to što sviramo i pokažemo na nekim plesnim večerima petkom ili vikendom. Sviđali su nam se ti naši uspesi, a uspeh je značio da vam hiljadu ljudi dolazi svake subote  na neki ples u centru Sarajeva. U to vreme ipak nije baš bilo masovnih okupljanja izuzev u politici i sportu, a najmasovnije iz sfere kulture je bilo pozorište. Pa ipak, mi smo uspeli na tim večerima da skrenemo pažnju na našu muziku i pokazati da radimo nešto u šta verujemo i što nam se činilo da je ozbiljno. U vreme kada su nastali i etablirali se Indexi, postali su  najznačajniji sarajevski bend i mi svi koji smo bili članovi nekih drugih bendova u to vreme shvatali smo da i mi doprinosimu toj priči, da grad živi bolje, lepše, da se mladi zabavljaju uz našu . Takođe, doprinosili smo i tome da mladi preko nas osluškuju što se dešava na muzičkoj  sceni i izvan naših granica. „

- Koja su bila popularna i dobra mesta vaših izlazaka u to vreme?
„Sloga je bila najpopularnije i kultno mesto. Nije to bio preveliki prostor, mogao je da primi nekih 700 ljudi u publiku bez stolica. To je inače bila sala Kulturno-umetničkog društva u kojoj se igrao folklor.
Uz Slogu, popularni je bio i prostor Fiskulturnog doma, popularno smo ga zvali FIS. Tako su i drugi bendovi osim popularnih Indexa mogli da nastupaju u isto vreme u Sarajevu. Subotom je to izgledalo tako da su istovremeno bile dve gaže – u Slozi su obično svirali vodeći Indexi, a u FIS-u mi, Kodeksi i ostali bendovi. Onda se desila 1969. godina kada se završila gradnja popularne sarajevske dvorane Skenderija, deo je napravljen kao Dom mladih i to je postalo centralno mesto za svirke u gradu, a tako je zapravo ostalo dugi niz decenija. U Domu mladih smo tada svi mi mladi bendovi imali i svoje prostorije za probe.  Ne znam koliko nas je bilo, jer smo u to vreme obično svi gledali samo sebe i svoj bend i svoju muziku, ali bilo nas je puno i svi smo pomalo zaslužni za muzički smer koji je kasnije postao poznat kao sarajevska scena ili sarajevska pop-rock škola.“

- Sa momcima  iz Indexa ste vršnjaci. Jeste li se družili, razgovarali o muzici, da je li bilo konkurencije među vama?
- „O muzici se uvek razgovaralo samo unutar svog benda – to je bilo jedino mesto gde se raspravljalo o stvaranju muzike, donosile su se odluke, zauzimali stavovi kojim smerom raditi, kako napraviti svoj put da ne budeš isti kao drugi bedovi. I mi smo nastojali u to vreme kao i drugi prikriti svoj program da se ne sazna šta ćemo svirati svake subote. Uvek smo svirali i poneku novu obradu. Naravno, tih šezdesetih su Indexi već bili ispred svih jer su Indexi radili svoje pesme i svoju muziku, bili su i etablirani kao najkvalitetniji muzičari, a njihova muzika je bila bliska radijskim stanicama, pa su tako i imali prilike da uđu u studio i snime pesme, učestvuju na festivalima. Dali su  već tada jak doprinos na poznatim festivalima u Opatiji i u Zagrebu, pa i na sarajevskom i beogradskom festivalu.“
- Vi ste već tada bili protagonist malo tvrđeg, rokerskijeg zvuka u odnosu na Indexe. U  Kodeksima, pa kasnije u grupi Jutro i u Bijelom dugmetu. ..
- „Tačno tako. Mi smo u Kodeksima shvatili da ne možemo ići tim putem, da se ne možemo takmičiti s Indexima da budemo bolji. Mi smo bili drugačiji od njih i hteli smo da budemo drugačiji. Tako smo i sebi osigurali stalne gaže na sarajevskim plesnim večerima, naš repertoar je bio drugačiji. Postali smo poznati po tome, znalo se da u Kodeksima peva neki Bebek, svira neki Bregović. Nije to bila konkurencija Indexima. Mi smo imali drugačiji zvuk. Pomalo smo sigurno zavideli jedni drugima i na repertoaru, jer ako su Indexi odabrali neku obradu za svirku, nismo je mi svirali, pa i obrnuto. To nisu bila vremena kada se puno svirala autorska muzika, retko ko je imao svog kompozitora. Svirali smo Erica Claptona, Hendrixa, a Indexi su uglavnom uz svoje pesme izvodili Stonese, Beatlese i slično. U njihov repertoar se nismo mešali. Ali moram reći da su onda došla i sretna vremena kada smo svi počeli da komponujemo i izvodimo sve više svoje muzike i tada je postalo potpuno jasno da smo potpuno različiti, da možemo bez problema zajedno stajati na pozornici ili u tv studiju i da se jasno vidi da su to dva različita benda.“

Link za „skidanje“ spotova: